BOURDIEU, PIERRE

Autor: Zoran Tomić

Pierre Bourdieu (Denguin, 1. kolovoza 1930. – Pariz, 23. siječnja 2002.) bio je francuski sociolog čiji su radovi povezali istraživanje društvene nejednakosti, obrazovanja, kulture, jezika i medija. Nakon studija na École normale supérieure istraživao je društvo u Alžiru; zatim je predavao i radio na École des hautes études en sciences sociales, a od 1982. do 2001. držao katedru sociologije na Collège de France. Vodio je časopis Actes de la recherche en sciences sociales i Centre de sociologie européenne (Collège de France, bez dat.).

Središnje pitanje njegova rada bilo je kako se društvene razlike održavaju čak i kada institucije tvrde da sve pojedince vrednuju prema istim pravilima. Bourdieu je pokazivao da se djelovanje ne može razumjeti samo kao slobodan izbor pojedinca niti kao izravan učinak društvene strukture. Ljudi djeluju u povijesno oblikovanim okolnostima, oslanjajući se na stečena iskustva, dostupne resurse i osjećaj za ono što je u određenoj sredini moguće ili primjereno. Tu je vezu objašnjavao pojmovima habitusa, polja i kapitala (Bourdieu, 1977).

Habitus označuje trajne, ali promjenjive sklonosti opažanju, vrednovanju i djelovanju. Oblikuju se kroz odrastanje, obrazovanje i sudjelovanje u društvu, a zatim utječu na svakodnevne izbore. Nije riječ o mehaničkom pravilu koje unaprijed određuje svaki postupak: osobe mogu improvizirati i prilagođavati se, ali to čine iz različitih početnih položaja. Primjerice, govor, držanje ili osjećaj sigurnosti u javnom nastupu nisu samo individualne osobine. Mogu odražavati ranija iskustva s obrazovnim i kulturnim ustanovama. Takve se razlike često pogrešno tumače kao razlike u urođenoj sposobnosti.

Polje je razmjerno samostalno područje društvenog djelovanja, poput znanosti, politike, umjetnosti ili novinarstva. U svakome polju sudionici zauzimaju različite položaje, natječu se oko vrijednih resursa i djeluju prema pravilima koja ne moraju biti izričito zapisana. Položaj aktera ovisi o kapitalu kojim raspolaže i o tome koji se oblik kapitala u tom polju priznaje. Znanstveni ugled, politička potpora i tržišna vidljivost zato nisu uvijek međusobno zamjenjivi. Granice polja također nisu nepromjenjive: na novinarstvo mogu utjecati komercijalni pritisci, a na znanost politička i ekonomska očekivanja (Bourdieu, 1998).

Uz ekonomski kapital Bourdieu je razlikovao kulturni kapital, povezan sa znanjem, obrazovanjem, vještinama i kulturnim dobrima, te društveni kapital, koji proizlazi iz trajnih mreža odnosa. Simbolički kapital označuje priznanje, ugled ili autoritet koji drugi prihvaćaju kao vrijedan. Oblici kapitala mogu se pod određenim uvjetima pretvarati jedan u drugi, primjerice kada društvene veze olakšaju pristup obrazovanju ili kada obrazovna titula pridonese profesionalnom ugledu (Bourdieu, 1986). Ta razlika pomaže objasniti zašto formalno jednaka prilika ne daje svima jednake izglede za sudjelovanje ili uspjeh.

U istraživanju obrazovanja Bourdieu je osobito razmatrao kako se kulturne prednosti stečene izvan škole mogu prepoznati i nagraditi kao školska postignuća. Obitelj ne prenosi samo materijalna sredstva; prenosi i načine govora, navike čitanja te osjećaj snalaženja u ustanovama. Kada se ti resursi smatraju neutralnim mjerilom sposobnosti, društvena se razlika može prikazati kao zaslužena. Takva analiza ne poriče učenje ni osobni rad učenika. Skreće pozornost na nejednake uvjete u kojima se oni vrednuju. U komunikaciji obrazovnih ustanova zato je korisno razlikovati formalnu dostupnost informacije od stvarne mogućnosti različitih skupina da je razumiju i upotrijebe. Pojam kulturnoga kapitala pritom se ne smije svesti na puko poznavanje umjetnosti: obuhvaća i vještine, obrazovne kvalifikacije i usvojene načine sudjelovanja (Bourdieu, 1986).

U djelu Distinction Bourdieu je analizirao povezanost društvenog položaja i kulturnog ukusa. Izbori u umjetnosti, hrani ili načinu života mogu izgledati osobno, ali sudjeluju i u razlikovanju društvenih skupina (Bourdieu, 1984). Pojmom simboličke moći opisivao je mogućnost da se određeni načini imenovanja i razvrstavanja svijeta prihvate kao prirodni i legitimni. Jezik nije neutralno sredstvo: društveni položaj govornika utječe na to čiji će se iskaz smatrati stručnim, vjerodostojnim ili vrijednim slušanja (Bourdieu, 1991). Simboličko nasilje označuje situacije u kojima se nejednaki odnosi održavaju i kroz kategorije koje sudionici doživljavaju samorazumljivima.

Za proučavanje medija osobito je važna knjiga On Television. Bourdieu je u njoj razmatrao kako televizijski format, vremenska ograničenja i natjecanje za pozornost mogu oblikovati izbor tema i načine njihova prikaza (Bourdieu, 1998). Njegova analiza ne znači da su svi novinari vođeni istim namjerama. Usmjerava pozornost na uvjete rada i odnose moći koji određuju tko dobiva prostor, koliko može govoriti i što postaje javno važno. Pritom medijsko polje utječe i na druga polja kada političari, znanstvenici ili kulturni djelatnici prilagođavaju svoje nastupe zahtjevima medijske vidljivosti.

U odnosima s javnošću Bourdieuovi pojmovi mogu poslužiti za analizu položaja organizacije među drugim akterima, izvora njezina autoriteta i nejednake mogućnosti javnosti da sudjeluju u raspravi. Organizacija koja ima novac i pristup medijima može lakše predstaviti vlastitu definiciju problema od skupine koja raspolaže iskustvom, ali nema institucionalni glas. Stručnjak za odnose s javnošću stoga može pitati tko određuje okvir rasprave, koje se vrste znanja priznaju i čiji se prigovor potiskuje. To je primjena Bourdieuove sociologije na područje odnosa s javnošću, a ne tvrdnja da je on razvio teoriju te profesije.

Primjerice, pri predstavljanju urbanističkog projekta stručni naziv za obnovu prostora može imati veću težinu od iskaza stanovnika koji upozoravaju na gubitak pristupačnosti ili društvenih veza. Analiza bi tada pratila kako gradske ustanove, investitori, novinari i građanske inicijative stječu pravo da javno tumače projekt. Nije dovoljno prebrojiti koliko se puta čiji stav pojavio u medijima. Treba razmotriti je li predstavljen kao stručno objašnjenje, osobno iskustvo ili smetnja razvoju te tko ima mogućnost osporiti takvu podjelu. Takva primjena ne nalaže da svaka razlika u vidljivosti proizlazi iz manipulacije. Pokazuje da javna rasprava nastaje u odnosima čiji sudionici imaju različite resurse, priznanje i mogućnost pristupa (Bourdieu, 1991, 1998).

Bourdieuovo djelo povezuje empirijsko istraživanje s analizom društvenih struktura. Naglašavao je i refleksivnost: istraživač treba ispitati vlastiti položaj, pretpostavke i interese kako ih ne bi zamijenio za neutralan pogled na društvo. I stručnjak koji proučava komunikaciju organizacije sudjeluje u odnosima koje opisuje. Njegovi pojmovi korisni su kada se istražuje odnos između pojedinačnog izbora i trajnih obrazaca moći, ali zahtijevaju precizno određivanje polja, aktera i vrsta kapitala u konkretnom slučaju. Bez toga habitus ili simbolički kapital lako postaju opće oznake koje malo objašnjavaju. Za komunikacijska istraživanja njegova je trajna vrijednost u pitanju kako društveni položaj utječe na mogućnost govora, priznanja i oblikovanja javno prihvaćenog značenja.

Povezane natuknice

Habitus; Polje; Kulturni kapital; Društveni kapital; Simbolička moć; Medijsko polje, Narcisovo ogledalo.