ĐORĐE OBRADOVIĆ

Autor: Marijan Primorac

Obradović, Đorđe (Dubrovnik, 23. kolovoza 1959.), hrvatski komunikolog, sveučilišni nastavnik, novinar, urednik, istraživač medija i kapetan duge plovidbe. Njegov profesionalni i znanstveni put povezuje novinarsku praksu, književni rad, pomorstvo, sveučilišno obrazovanje, povijest novinarstva, medijsku etiku, odnose s javnošću i istraživanje digitalnih medija. Posebno je povezan s razvojem komunikoloških studija na Sveučilištu u Dubrovniku, na kojem je radio od 2005. do umirovljenja 2024. godine.

Obrazovanje i profesionalno oblikovanje

Rođen je i odrastao u Dubrovniku, gdje je završio Gimnaziju „Marija Radeljević“. Višu pomorsku školu završio je 1982. godine, nakon čega je stekao pomorsko iskustvo na brodovima Atlantske plovidbe i zvanje kapetana duge plovidbe. Uz pomorsko obrazovanje razvio je interes za novinarstvo, pisanje i društvenu ulogu medija. Fakultet političkih nauka – Odsjek žurnalistike završio je u Sarajevu 1990. godine (Sveučilište u Dubrovniku, 2025).

Poslijediplomsko obrazovanje nastavio je u području informacijskih i komunikacijskih znanosti. Doktorsku disertaciju pod naslovom Etičke dvojbe u mrežnim izdanjima dnevnih listova obranio je 26. veljače 2009. na Sveučilištu u Zadru. U disertaciji je istraživao etičke posebnosti digitalnih medija i problem primjenjivosti tradicionalnih novinarskih etičkih normi na komunikaciju u mrežnom okruženju. Na temelju tih istraživanja razvio je nastavne sadržaje iz medijske kulture i etike novih medija, koji su uključeni u diplomski studij na Sveučilištu u Dubrovniku (Sveučilište u Dubrovniku, 2025).

Njegovo obrazovanje u pomorstvu i novinarstvu oblikovalo je interdisciplinaran profesionalni profil. Pomorsko iskustvo donijelo mu je neposredno poznavanje organizacijske odgovornosti, međunarodnog okruženja, upravljanja ljudima i komuniciranja u uvjetima rizika, dok mu je novinarski rad omogućio razumijevanje medijskih institucija, profesionalnih standarda, uređivačkih procesa i javne odgovornosti.

Novinarski i urednički rad

Novinarski pripravnički staž obavio je u Dubrovačkom vjesniku tijekom 1981. i 1982. godine. Nakon pomorskog vježbeničkog staža ponovno se zaposlio u toj novinskoj kući te je do 1993. radio na novinarskim i uredničkim poslovima. Izvještavao je o lokalnim društvenim i političkim pitanjima, a profesionalno iskustvo stečeno tijekom ratnog razdoblja utjecalo je na njegovo kasnije zanimanje za odgovornost medija, propagandu, ratno novinarstvo i etiku javnog komuniciranja.

U ratnim okolnostima sudjelovao je u stvaranju ratnih izdanja Dubrovačkog vjesnika u svojstvu novinara i tehničkog urednika i dokumentiranju napada na Dubrovnik. Iz tog je iskustva nastala knjiga Stradanje Dubrovnika, objavljena u šest izdanja na hrvatskom te u po dva izdanja na engleskom i njemačkom jeziku. Knjiga je spoj novinarskog svjedočanstva, dokumentiranja ratnog iskustva i književnog oblikovanja individualnih i kolektivnih sudbina. Božidar Novak uvrstio ju je u svoje enciklopedijsko djelo Hrvatsko novinarstvo u 20. stoljeću, dok je priča „Moć praštanja“ uključena u međunarodnu antologiju Versöhnung ist möglich, objavljenu u Freiburgu 2000. godine (Sveučilište u Dubrovniku, 2025).

Od 1993. do 2004. godine ponovno se profesionalno bavio pomorstvom, radeći kao časnik i zapovjednik na brodovima prekooceanske plovidbe. Istodobno je nastavio pisati, a pomorska iskustva obradio je u drami Kapetan Miško i zbirci priča Prva žena. Takvo povezivanje novinarskog, književnog i pomorskog iskustva ostalo je prepoznatljivo obilježje njegova autorskog rada.

Sveučilišni rad

U razvoj komunikoloških studija na Sveučilištu u Dubrovniku uključio se 2004. godine kao vanjski suradnik. Sudjelovao je u pripremama za pokretanje preddiplomskog studija Mediji i kultura društva, organizaciji prijamnog postupka za prvu generaciju studenata te osmišljavanju i izvođenju stručnih radionica. U radni odnos na Sveučilištu u Dubrovniku primljen je 1. lipnja 2005. godine.

Tijekom gotovo dvadeset godina sveučilišnog rada izvodio je kolegije iz područja novinarstva, medija, odnosa s javnošću, medijske kulture, etike novih medija i odnosa s medijima. Predavao je na studijskim programima Odjela za komunikologiju i Pomorskog odjela Sveučilišta u Dubrovniku, kao i na poslijediplomskim i doktorskim studijima drugih sveučilišta.

Dužnost voditelja preddiplomskog studija Mediji i kultura društva obavljao je u četiri navrata. U dva uzastopna mandata, od 2012. do 2014. i od 2014. do 2016. godine, bio je pročelnik Odjela za komunikologiju. Na tim je dužnostima sudjelovao u razvoju studijskih programa, organizaciji nastave, povezivanju teorijskog obrazovanja s profesionalnom praksom te izgradnji nastavničkog i istraživačkog kapaciteta Odjela (Sveučilište u Dubrovniku, 2025).

Njegov nastavni pristup obilježavalo je povezivanje komunikoloških teorija s konkretnim iskustvima novinarstva, uredničkog odlučivanja, kriznih situacija i odnosa medija s različitim društvenim akterima. Formalno je umirovljen 30. rujna 2024., nakon čega je određeno vrijeme nastavio sudjelovati u nastavi kao vanjski suradnik.

Znanstveni i teorijski doprinos

Obradovićeva istraživanja obuhvaćaju medijsku etiku, etiku novih medija, povijest hrvatskog novinarstva, odnose s medijima, javno mnijenje, komunikaciju u digitalnom okruženju, odnose s javnošću i primjenu umjetne inteligencije u komunikacijskim djelatnostima. Objavio je više od trideset znanstvenih i stručnih radova te izlagao na više od trideset međunarodnih znanstvenih skupova.

U znanstvenoj monografiji Otkrivanje Rotera: Supilov sljednik analizirao je novinarski, urednički i društveni rad Rudimira Rotera. Knjiga je objavljena 2007. u nakladi Međunarodnog centra za obrazovanje novinara i Sveučilišta u Dubrovniku, u okviru projekta Journalism Education in Croatia, ostvarenog uz potporu Europske komisije. Obradović je uredio i zbornik Djelo novinara Rudimira Rotera te sudjelovao u knjizi Utjecaj globalizacije na novinarstvo. Tim je radovima pridonio istraživanju hrvatske novinarske baštine i vrednovanju autora čiji doprinos nije bio dovoljno zastupljen u dotadašnjim pregledima povijesti novinarstva (Sveučilište u Dubrovniku, 2025).

U području odnosa s javnošću razvio je holistički pristup odnosa s medijima, u kojem komunikacija nije ograničena na jednosmjerno slanje sadržaja novinarima. Naglašavao je međusobnu povezanost organizacije, medija i javnosti te cirkularnu prirodu suvremenoga komuniciranja, u kojem se sadržaji prenose, interpretiraju, mijenjaju i ponovno ulaze u komunikacijski proces.

Uveo je u znanost pojam samokomuniciranje sadržaja, kao jedne od najstarijih, ali najmanje spominjanih tehnika odnosa s javnošću koja nagli uzlet dobiva pojavom društvenih mreža i širi se s područja prirode i arhitekture u sva područja zbilje, uključujući proširenu i virtualnu stvarnost. (Tomić, 2023)

U novijim istraživanjima bavio se umjetnom inteligencijom i njezinim utjecajem na odnose s javnošću. U koautorskim radovima analizirao je mogućnosti i ograničenja ChatGPT-a, znanje sustava umjetne inteligencije o odnosima s javnošću te važnost konteksta u oblikovanju komunikacijskih kampanja. Ti radovi povezuju njegov dugogodišnji interes za medijsku etiku s pitanjima vjerodostojnosti, odgovornosti i profesionalne uporabe novih tehnologija (CroRIS, 2026).

Urednički, projektni i regionalni rad

Od 2007. do 2010. bio je izvršni urednik međunarodnoga znanstvenog časopisa Medianali, a od 2010. do 2013. njegov glavni urednik. Sudjelovao je u uređivanju časopisa, oblikovanju tematskih brojeva i povezivanju autora koji se bave novinarstvom, medijima, odnosima s javnošću i komunikacijskom kulturom. Član je uredništva časopisa South Eastern European Journal of Communication Sveučilišta u Mostaru.

Bio je voditelj za Hrvatsku međunarodnog projekta Deliberative Engagement, koji se u okviru programa Erasmus provodio tijekom 2013. i 2014. godine pod vodstvom Leeds Beckett Universityja. Sudjelovao je i u organiziranju znanstvenih skupova, popularizaciji komunikacijskih znanosti, javnim predavanjima i programima medijske pismenosti (Sveučilište u Dubrovniku, 2025). Za doprinos razvoju odnosa s javnošću, integrirane komunikacije i medija u jugoistočnoj Europi 2020. godine dodijeljena mu je Plaketa Međunarodne znanstvene konferencije PR & Media Days Mostariensis.

Značenje djelovanja

Doprinos Đorđa Obradovića razvoju komunikacijskih disciplina očituje se u povezivanju profesionalnog iskustva s akademskim istraživanjem i nastavom. Kao novinar i urednik poznavao je proizvodnju medijskog sadržaja, kao kapetan organizacijsku odgovornost i komuniciranje u međunarodnom okruženju, a kao sveučilišni nastavnik te je spoznaje uključivao u obrazovanje novih generacija novinara i komunikacijskih stručnjaka. Njegovo djelovanje važno je i za institucionalni razvoj komunikologije u Dubrovniku. Sudjelovao je u uspostavljanju studija, razvoju nastavnih programa, vođenju Odjela za komunikologiju i oblikovanju znanstvenih časopisa. Znanstveni rad usmjerio je prema pitanjima medijske odgovornosti, etike, povijesti novinarstva, odnosa s medijima i tehnoloških promjena. Time je pridonio povezivanju dubrovačke komunikološke sredine s hrvatskim i regionalnim akademskim prostorom.

Povezane natuknice

Etika novih medija; Medijska etika; Medijska pismenost; Medianali; Novinarstvo; Odnosi s medijima; Povijest hrvatskog novinarstva; Sveučilište u Dubrovniku; Umjetna inteligencija u odnosima s javnošću; Samokomuniciranje sadržaja.