„Ave, Cezare!“ uobičajeni je hrvatski oblik latinskoga pozdrava Ave, Caesar!, u značenju „Zdravo, Cezare!“ Najpoznatiji je kao početak dulje izreke Ave, Caesar, morituri te salutant („Zdravo, Cezare! Pozdravljaju te oni koji će umrijeti“). U popularnoj kulturi izreka priziva sliku gladijatora koji se prije borbe okreću prema carskoj loži i pozdravljaju vladara. Antička svjedočanstva vezuju je uz jedan određeni događaj. Godine 52. na Fucinskom jezeru u središnjoj Italiji sudionici uprizorene pomorske bitke obratili su se caru Klaudiju. Svetonije u životopisu toga cara bilježi riječi Have, imperator, morituri te salutant! („Zdravo, care! Pozdravljaju te oni koji će umrijeti“) (Svetonije, 1914, Klaudije, 21.6).
Okolnosti u kojima je pozdrav izgovoren pomažu razumjeti izbor riječi. Klaudije je uoči otvaranja odvodnoga kanala na jezeru priredio naumahiju, javnu priredbu u kojoj su se brodovi sa stvarnim posadama sukobljavali pred gledateljima. Među sudionicima bili su osuđenici kojima je prijetila smrt. Oslovljavajući Klaudija kao imperatora, priznali su njegovu vlast. Riječju morituri ujedno su ga podsjetili što će za njih značiti početak priredbe. Povjesničar H. J. Leon (1939) protumačio je taj izbor riječi kao pokušaj osuđenika da pobude carevo suosjećanje i ishode pomilovanje. Sačuvani izvori ne potvrđuju rašireno vjerovanje da su gladijatori takav pozdrav redovito izgovarali pri ulasku u arenu.
Za proučavanje javnoga komuniciranja osobito je zanimljiv odgovor koji Svetonije pripisuje Klaudiju. Na riječi ljudi koji će umrijeti car je uzvratio kratkim Aut non („Ili možda ne“). Sudionici su u tome čuli mogućnost pomilovanja pa su odbili započeti borbu. Klaudije ih je potom prijetnjama i nagovaranjem pokušao privoljeti da se sukobe. Smisao dviju carevih riječi ovisio je o tome tko ih izgovara i tko ih sluša. Iz usta drugoga gledatelja ista bi primjedba mogla izraziti tek nadu da će borci preživjeti. Iz usta čovjeka koji im je mogao poštedjeti život zvučala je kao odluka (Svetonije, 1914, Klaudije, 21.6).
Kasnija umjetnička tumačenja povezala su pozdrav s prizorom gladijatorskih igara. Francuski slikar Jean-Léon Gérôme na slici Ave Caesar! Morituri te salutant iz 1859. prikazuje gladijatore koji u amfiteatru pozdravljaju cara. Slika i njezin naslov zajedno nude gesta¬ma i riječima lako pamtljiv okvir. Kada se izreka čita uz takav prizor, može zvučati kao svečana izjava odanosti ili prihvaćanja sudbine. U pripovijesti o Klaudiju upravo je nada da se sudbina još može promijeniti razlog zbog kojega borci uzimaju riječ.
U terminologiji javnoga govora ovaj primjer povezuje pozdrav, neizravnu molbu i javno očitovanje moći. Borci izrijekom pozdravljaju cara, a njemu prepuštaju da prepozna molbu i odgovori na nju. Publika pritom svjedoči i obraćanju i odgovoru. Za odnose s javnošću vrijednost ove epizode leži u pitanju kako ljudi tumače izjavu osobe ovlaštene da odlučuje o njihovoj sudbini. Dok značenje odgovora za vladara može ostati otvoreno, njegove riječi za one koji čekaju odluku već imaju praktičnu posljedicu. Na Fucinskom jezeru ona se očitovala odmah, u odbijanju boraca da započnu bitku.
Povezane natuknice
Izvori i literatura
Gérôme, J.-L. (1859). Ave Caesar! Morituri te salutant [Slika]. Yale University Art Gallery, New Haven.
Leon, H. J. (1939). Morituri te salutamus. Transactions and Proceedings of the American Philological Association, 70, 46–50. Tekst članka
Svetonije. (1914). Lives of the Caesars (J. C. Rolfe, prev., sv. 2). William Heinemann.