Autor: Zoran Tomić
Europska društvena teorija u odnosima s javnošću zajednički je naziv za istraživačke pristupe koji objašnjavaju kako društvene institucije, odnosi moći i pravila javne rasprave oblikuju komunikaciju organizacija te kako organizacije svojim djelovanjem mijenjaju te iste uvjete. Izraz „europska” upućuje na intelektualno podrijetlo teorija koje istraživači primjenjuju i izvan Europe. U središtu je pitanje što odnosi s javnošću čine u društvu. Primjerice, kampanja kojom poduzeće pridobije potporu za izgradnju postrojenja može ostvariti svoj cilj. Društvena analiza istodobno pita tko je sudjelovao u određivanju uvjeta gradnje, čija se procjena rizika smatrala vjerodostojnom i što je lokalna zajednica mogla promijeniti (Ihlen & van Ruler, 2007).
Klasična polazišta mogu se prepoznati u Marxovu pitanju o odnosu vlasništva i društvene moći te u Weberovu pitanju o razlozima zbog kojih ljudi neki autoritet prihvaćaju kao opravdan. U prvom slučaju istraživača zanima kako se razlike u materijalnim resursima prenose u javnu raspravu. U drugom ga zanima na čemu počiva autoritet onoga tko govori u ime institucije. Premda većina europskih društvenih teoretičara nije izravno proučavala odnose s javnošću, njihovi su pojmovi omogućili razvoj zasebnih istraživačkih pitanja. Tematski broj časopisa Public Relations Review iz 2007. i kasniji zbornici povezali su dotad raspršene primjene tih teorija (Ihlen & van Ruler, 2007; Ihlen & Fredriksson, 2019).
Jürgen Habermas razlikuje komunikacijsko djelovanje, usmjereno prema sporazumijevanju, i strateško djelovanje, usmjereno prema ostvarivanju cilja utjecajem na druge. Njegova analiza javne sfere upozorava na napetost između rasprave u kojoj građani prosuđuju razloge i organiziranog publiciteta kojim se nastoji osigurati njihova potpora. Roland Burkart (2007) primjenjuje tu razliku na sporove između organizacija i javnosti. Građani mogu razumjeti što organizacija govori, a ipak osporavati istinitost njezinih podataka, iskrenost njezinih predstavnika ili opravdanost odluke. Svaki od tih prigovora zahtijeva drukčiji odgovor. Ako stanovnici smatraju nepravednim da njihovo naselje snosi najveći teret izgradnje, dodatno tehničko pojašnjenje o radu postrojenja ostavlja njihov stvarni prigovor otvorenim.
Pierre Bourdieu objašnjava kako položaj govornika utječe na izglede da će njegova tvrdnja dobiti javno priznanje. Polje je razmjerno samostalno područje društvenog djelovanja u kojem se sudionici nadmeću prema određenim pravilima. U novinarskom, političkom i znanstvenom polju vrijednost pojedinih resursa razlikuje se. Novac omogućuje naručivanje istraživanja, profesionalne veze olakšavaju pristup uredništvu, a znanstveni ugled može nalazu pribaviti pozornost. Kada drugi priznaju vrijednost nekog resursa i njegovu nositelju pripišu autoritet, taj resurs djeluje kao simbolički kapital (Ihlen, 2007). Istraživač stoga može pratiti kako je izvješće naručitelja postalo mjerodavnim izvorom u vijestima i pod kojim je uvjetima svjedočanstvo stanovnika steklo usporedivu težinu.
Michel Foucault otvara pitanje kako uopće nastaju kategorije kojima sudionici opisuju problem. Diskurs obuhvaća ustaljene načine govorenja, pravila dokazivanja i postupke kojima određene tvrdnje stječu status znanja. Motion i Leitch (2007) promatraju odnose s javnošću kao praksu koja sudjeluje u oblikovanju tih pravila. Opiše li organizator javnog savjetovanja otpor gradnji kao posljedicu „nedovoljne informiranosti”, stanovnicima dodjeljuje ulogu primatelja stručne poduke. Opišu li stanovnici isti spor kao pitanje „prava na odlučivanje”, otvaraju prostor za raspravu o ovlastima. Analiza prati koji se opis ustalio u službenim dokumentima, tko ga je mogao osporiti i kakve je posljedice imao za sudjelovanje građana.
Niklas Luhmann polazi od funkcionalne diferencijacije modernog društva. Pravo, gospodarstvo, politika i znanost promatraju isti događaj prema različitim mjerilima. Dozvola za gradnju rješava pitanje zakonitosti, dok znanstvena procjena može ostaviti otvorenim pitanje dugoročnih posljedica. Poduzeće pritom razmatra isplativost ulaganja. Susanne Holmström (2007) iz te perspektive objašnjava refleksivnu ulogu odnosa s javnošću. Organizacija može uočiti koliko se njezino razumijevanje vlastite odluke razlikuje od načina na koji tu odluku promatraju drugi. Praktična vrijednost takva uvida dolazi do izražaja kada primjedba iz javne rasprave dospije do uprave dok još postoji mogućnost promjene projekta.
Anthony Giddens teorijom strukturacije povezuje svakodnevno djelovanje s trajnijim društvenim pravilima. Ljudi se u radu oslanjaju na postojeća pravila i resurse, a njihovom ih ponovljenom uporabom održavaju ili mijenjaju. Ako se poziv na savjetovanje redovito šalje samo registriranim udrugama, administrativna rutina s vremenom određuje tko u očima organizatora predstavlja lokalnu zajednicu. Ulrich Beck isti bi spor osvijetlio iz perspektive društva rizika. Odluke koje donose gospodarske ili tehnološke koristi mogu proizvesti teško predvidive posljedice za ljude koji u odlučivanju imaju malo utjecaja. Zbog toga se rasprava o vjerojatnosti štete povezuje s pitanjima kome pripada korist, tko snosi posljedice pogrešne procjene i tko je ovlašten odrediti prihvatljiv rizik (Ihlen & Fredriksson, 2019).
Izbor teorije određuje i što će se u istraživanju smatrati dokazom. Za analizu sporazumijevanja korisno je usporediti pitanja postavljena na javnoj raspravi s odgovorima koje su građani dobili. Za analizu simboličke moći važni su podaci o tome koga su novinari citirali, u kojem svojstvu i s kakvim stručnim ili institucionalnim zaleđem. Diskurzivna analiza može pratiti kada se izraz iz priopćenja prvi put pojavio u zapisniku ili odluci. Zapisnik pritom može pokazati da je neki prigovor izrečen. Da bi se utvrdilo je li utjecao na odluku, valja usporediti prijedlog prije savjetovanja s usvojenim tekstom i obrazloženjem izmjena.
U istom se slučaju može istražiti i uzajamno djelovanje organizacije i njezinih javnosti tijekom duljeg razdoblja. Stanovnici koji su prvi put pozvani tek na predstavljanje gotova projekta mogu osnovati udrugu, prikupiti vlastite podatke i zahtijevati sudjelovanje pri izboru lokacije za sljedeći zahvat. Ako lokalna uprava prihvati taj zahtjev i promijeni postupak, posljedica prvotnog spora postaje vidljiva u pravilima budućeg odlučivanja. Za odnose s javnošću ovdje je važna promjena položaja građana. Od sudionika koji odgovaraju na tuđi prijedlog postali su akteri koji mogu otvoriti pitanje i prije nego što uprava oblikuje prijedlog. Istraživanje ograničeno na medijske objave tijekom prve kampanje taj bi učinak previdjelo.
Doprinos europske društvene teorije odnosima s javnošću osobito je vidljiv kada se razlikuju komunikacijski uspjeh organizacije i društvene posljedice njezina djelovanja. Suglasnost o projektu može proizaći iz rasprave u kojoj je početni prijedlog izmijenjen, ali i iz postupka u kojem je protivnicima bio otežan pristup. Jednako tako, trajno neslaganje može biti ishod rasprave u kojoj su sudionici razumjeli međusobne razloge i precizno utvrdili što ih dijeli. Ocjena kvalitete odnosa s javnošću tada uključuje način na koji je odluka nastala, mogućnost javnog osporavanja i odgovornost onih koji su je donijeli.
Povezane natuknice
Javna sfera, Diskurzivna moć, Društveni kapital, Legitimnost, Refleksivni menadžment, Komuniciranje rizika.
Izvori i literatura
Burkart, R. (2007). On Jürgen Habermas and public relations. Public Relations Review, 33(3).
Holmström, S. (2007). Niklas Luhmann: Contingency, risk, trust and reflection. Public Relations Review, 33(3).
Ihlen, Ø. (2007). Building on Bourdieu: A sociological grasp of public relations. Public Relations Review, 33(3).
Ihlen, Ø., & Fredriksson, M. (Eds.). (2019). Public relations and social theory: Key figures, concepts and developments (2nd ed.). Routledge.
Ihlen, Ø., & van Ruler, B. (2007). How public relations works: Theoretical roots and public relations perspectives. Public Relations Review, 33(3).
Motion, J., & Leitch, S. (2007). A toolbox for public relations: The oeuvre of Michel Foucault. Public Relations Review, 33(3).
Preporučeno citiranje
Tomić, Z. (2026). Europska društvena teorija i odnosi s javnošću. U PR TOMIĆ – Enciklopedija odnosa s javnošću. https://prtomic.com/hr/enciklopedija