Preskoči na sadržaj

KOMUNIKACIJSKI KANAL

Communication channel

Autor: Zoran Tomić & Marijan PrimoracProfesija

Autor: Zoran Tomić & Marijan Primorac

Komunikacijski kanal put je kojim znakovi poruke postaju dostupni sugovorniku. U razgovoru licem u lice osoba sluša riječi i glas kojim su izgovorene, vidi izraz lica i pokrete ruku te može osjetiti dodir. U telefonskom razgovoru čuje riječi i glas, dok joj pogled i gesta sugovornika ostaju nedostupni. Razlika postaje očita kada netko usred telefonskog poziva na pitanje o mjestu susreta odgovori „ovdje” i pokaže rukom. Sugovornik je razgovijetno čuo svaku riječ, ali mu za razumijevanje nedostaje ono na što gesta upućuje. Izbor kanala tako određuje kojim se znakovima sudionici mogu služiti pri oblikovanju i tumačenju poruke (DeVito, 2019; Floyd, 2012).

Kanal, kôd i medij označuju različite sastavnice komunikacijskog procesa. Kôd je sustav znakova i pravila njihova povezivanja, kakav je, primjerice, hrvatski jezik. Ista se hrvatska riječ može izgovoriti ili napisati, pa je primatelj može čuti ili vidjeti. Medij je sredstvo kojim se poruka prenosi ili pohranjuje. Mobilni telefon može prenositi govor, pisani tekst i pokretnu sliku. U literaturi i profesionalnoj praksi pojam kanala upotrebljava se na dvjema razinama. Kada se govori o slušnom, vidnom ili dodirnom kanalu, kriterij je način opažanja znakova. Kada se elektronička pošta ili telefonski poziv nazovu kanalom, kriterij je način uspostavljanja veze među sudionicima (DeVito, 2019).

U neposrednoj komunikaciji različiti kanali djeluju istodobno. Slušnim kanalom primamo jezični sadržaj iskaza, ali i neverbalne znakove poput naglaska, glasnoće i stanki. Vidnim kanalom opažamo izraz lica, držanje tijela i geste, a njime primamo i jezične poruke dok čitamo ili pratimo razgovor na znakovnom jeziku. Podjela na verbalnu i neverbalnu komunikaciju stoga se ne podudara s podjelom na slušni i vidni kanal. Dodir pri pozdravu također može prenijeti bliskost ili suzdržanost. Kako će ga sudionici protumačiti ovisi o njihovu odnosu, kulturnim običajima i okolnostima susreta (Tomić & Jugo, 2021; Trenholm & Jensen, 2008).

Znakovi primljeni različitim kanalima mogu se dopunjavati ili upućivati na različita tumačenja. Kada kolega kaže „imam vremena” i odmakne stolac kako bi sugovornik sjeo, njegov pokret podupire poziv na razgovor. Kaže li isto gledajući na sat, sugovornik može zaključiti da treba biti kratak. Pogled na sat može imati i drugo objašnjenje, osobito ako kolega čeka važan poziv. Komunikacijska kompetencija u takvoj se situaciji očituje u sposobnosti da osoba primijeti nesklad i provjeri svoje tumačenje jednostavnim pitanjem odgovara li kolegi da razgovaraju poslije (Adler et al., 2018; Trenholm & Jensen, 2008).

Kanal oblikuje i povratnu informaciju. Dok govori, predavač može opaziti da se student namrštio, zastati i ponuditi drugi primjer. Student pritom već sudjeluje u oblikovanju razgovora, iako još nije izgovorio pitanje. U dopisivanju predavač za istu teškoću može saznati tek kada je student pretoči u riječi. Clark i Brennan (1991) taj problem razmatraju kroz proces kojim sugovornici utvrđuju jesu li se za potrebe trenutačnog razgovora dovoljno dobro razumjeli. Klimanje glavom može biti dovoljno da se pripovijedanje nastavi. Pri dogovoru o roku predaje rada pouzdanija je potvrda kada student vlastitim riječima ponovi koji dio rada treba poslati i do kojeg datuma.

Vremenska organizacija razmjene razlikuje sinkronu komunikaciju, u kojoj sudionici mogu odmah reagirati, od asinkrone, u kojoj između poruke i odgovora može proteći dulje vrijeme. Telefonski poziv i snimljena glasovna poruka koriste se istim osjetilnim kanalom, ali stvaraju različite uvjete za razgovor. U pozivu sugovornik može prekinuti izlaganje i zatražiti pojašnjenje nepoznatog imena. Snimljenu poruku može preslušati nekoliko puta prije odgovora. Slično tome, pisani razgovor može se odvijati gotovo istodobno ili s višesatnim razmacima. Za razumijevanje razmjene važni su ritam koji su sudionici uspostavili i njihova očekivanja o tome kada je primjereno odgovoriti (Clark & Brennan, 1991; Floyd, 2012).

Izbor kanala može imati i odnosno značenje. Osobni poziv nakon dugog izbivanja može izraziti pažnju već time što je pozivatelj odvojio vrijeme za razgovor. U drukčijim okolnostima upravo kratka pisana poruka pokazuje obzir jer primatelju ostavlja slobodu da sam odabere trenutak odgovora. Bliski sugovornici u dopisivanju razvijaju vlastite kratice, načine pozdravljanja i šale. Nova osoba u skupini može pročitati sve riječi, a ipak previdjeti znak prisnosti koji je ostalima prepoznatljiv. Pri procjeni prikladnosti kanala zato se uz svrhu poruke razmatraju prethodno iskustvo sudionika, priroda njihova odnosa i značenje koje pridaju odabranom načinu javljanja (Adler et al., 2018; Floyd, 2012).

Mogućnost naknadnog čitanja osobito je važna kada poruka sadrži nekoliko povezanih uputa. Primjerice, mentor može u razgovoru sa studentom pregledati nacrt rada, a zatim mu poslati kratku bilješku o dogovorenim izmjenama. Razgovor omogućuje studentu da odmah pokaže mjesto u tekstu koje mu stvara teškoće. Pisana bilješka pomaže mu da se pri pisanju prisjeti redoslijeda zahvata i razlikuje ono što je mentor predložio od onoga što su zajedno dogovorili. Trajnost zapisa nosi i pitanje povjerljivosti. Povratna informacija poslana zajedničkoj skupini postaje dostupna kolegama premda je bila namijenjena samo jednom studentu. Pri izboru kanala zato valja uzeti u obzir i tko još može pristupiti poruci ili je proslijediti (Clark & Brennan, 1991; DeVito, 2019).

Komunikacijski šum osobito je vidljiv kada nešto ometa prijenos znakova. Buka u prostoriji može prekriti dio govora, a prekid internetske veze izbrisati presudnu riječ iz rečenice. Drukčiju teškoću stvara stručni izraz koji sugovornik jasno čuje, ali mu ne poznaje značenje. U prvom slučaju pomaže ponavljanje ili prijelaz na pisani kanal, a u drugom objašnjenje izraza. Dostupnost kanala također ovisi o korisniku. Tekstualni prijepis zvučne obavijesti omogućuje osobi koja je ne može čuti da pročita sadržaj. Prijepis zadržava riječi, ali podatak o govorniku ili stanci katkad treba posebno naznačiti kako bi čitatelj mogao pratiti razmjenu (DeVito, 2019; Tomić & Jugo, 2021).

U odnosima s javnošću izbor kanala može se promatrati na primjeru novinarskog upita. Novinar koji priprema prilog o promjeni voznog reda telefonom može odmah razjasniti odnosi li se promjena na sve polaske ili samo na večernje. Naknadna elektronička poruka s tablicom omogućuje mu da provjeri točne sate i nazive stajališta prije objave. Ako služba pošalje samo tablicu, pitanje o razlozima odluke može ostati otvoreno. Ako ostane samo na razgovoru, raste mogućnost pogreške pri prepisivanju vremena polaska. U takvom slučaju svaki kanal pridonosi drugom dijelu istoga komunikacijskog zadatka. Stručna prosudba izbora kanala polazi od toga što sugovornik treba moći učiniti s porukom, od postavljanja potpitanja do naknadne provjere pojedinosti.

Povezane natuknice

Interpersonalna komunikacija, verbalna komunikacija, neverbalna komunikacija, povratna informacija, komunikacijski šum, aktivno slušanje.

Izvori i literatura

Adler, R. B., Rosenfeld, L. B., & Proctor, R. F., II. (2018). Interplay: The process of interpersonal communication (14th ed.). Oxford University Press.

Clark, H. H., & Brennan, S. E. (1991). Grounding in communication. In L. B. Resnick, J. M. Levine, & S. D. Teasley (Eds.), Perspectives on socially shared cognition (pp. 127–149). American Psychological Association. https://doi.org/10.1037/10096-006

DeVito, J. A. (2019). The interpersonal communication book (15th ed.). Pearson.

Floyd, K. (2012). Interpersonal communication (2nd ed.). McGraw-Hill.

Tomić, Z., & Jugo, D. (2021). Temelji međuljudske komunikacije. Sveučilište u Mostaru; Synopsis; Edward Bernays University College.

Trenholm, S., & Jensen, A. (2008). Interpersonal communication (6th ed.). Oxford University Press.

Preporučeno citiranje

Tomić, Z. & Primorac M. (2026). Komunikacijski kanal. U PR TOMIĆ – Enciklopedija odnosa s javnošću. https://prtomic.com/hr/enciklopedija