KURTIĆ, NAJIL

Autor: Damir Kukić & Zoran Tomić

Najil Kurtić bosanskohercegovački je komunikolog i umirovljeni redoviti profesor Univerziteta u Tuzli. Njegov znanstveni i nastavni rad obuhvaća odnose s javnošću, teoriju informacija, novinarstvo, politički marketing, medijsku vjerodostojnost i istraživanje javnoga komuniciranja. U tim područjima povezuje analizu poruke s pitanjima društvene odgovornosti, odnosa organizacija i javnosti te uloge medija u demokratskom društvu. Za razvoj odnosa s javnošću u Bosni i Hercegovini osobito je važna njegova knjiga Odnosi s javnostima (2016.), koja obrađuje teorijske temelje i profesionalne postupke discipline u jedinstvenom udžbeniku (Kurtić, 2016; Kurtić).

Kurtić je diplomirao, magistrirao i doktorirao na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Na Univerzitetu u Tuzli najprije je radio kao viši asistent na Ekonomskom fakultetu, a 1998. započeo je nastavni rad u zvanju docenta iz područja marketinga. Iste se godine zaposlio na Filozofskom fakultetu. Sudjelovao je u osnivanju studijskog odsjeka žurnalistike, bio njegov voditelj te obnašao dužnosti prodekana. Pripremio je i elaborate za poslijediplomski i doktorski studij iz toga područja. Predavao je i na drugim sveučilištima u Bosni i Hercegovini te u Osijeku (Kurtić).

Njegove ranije knjige pokazuju razvoj interesa od političkog komuniciranja prema širim komunikološkim pitanjima. U djelima Volja i moć: Ogled o političkom marketingu (1995.) i Tehnike izbornog marketinga (1997.) razmatra odnos političkih organizacija i birača u demokratskom okružju. Politički marketing pritom ne svodi na izradu promidžbenih materijala: važni su poznavanje javnosti, sadržaj političkog djelovanja i načini komuniciranja s građanima. Knjiga Politički marketing: Prilog kulturi političkog komuniciranja (2008.) nastavlja to područje njegova rada (Kurtić, 1995, 1997, 2008).

Za razumijevanje Kurtićeva pristupa važna je i njegova zaokupljenost time kako nastaje medijska informacija. Uvod u teoriju mas-medijske informacije (2000.) bavi se pitanjem što medijska poruka prenosi i kako se oblikuje. U radovima o događaju kao izvoru informacije, logičkoj strukturi poruke i njezinu značenju Kurtić razlikuje događaj od njegova medijskog prikaza. To razlikovanje ima posljedice i za odnose s javnošću: organizacija može pružiti podatke i vlastito tumačenje, ali ne određuje sama kako će ih novinari obraditi ni kako će ih javnost razumjeti (Kurtić, 2000, 2011).

Kurtić je posebnu pozornost posvetio vjerodostojnosti medija. Pritom razmatra i profesionalne postupke kojima se provjerava točnost informacije i način na koji publika procjenjuje vjerodostojnost izvora. Ta se dva pitanja ne podudaraju uvijek: točna vijest može naići na nepovjerenje, a uvjerljivo predstavljena tvrdnja ne mora biti točna. Za stručnjake odnosa s javnošću takav je uvid važan jer ih usmjerava na provjerljivost činjenica, poznavanje medijskoga okružja i dugoročno građenje povjerenja, umjesto na oslanjanje na pojedinačnu uspješnu objavu (Kurtić, 2008a, 2008b).

Knjiga Komunikološki ogledi (2011.) okuplja tekstove o bosanskohercegovačkom društvu, teoriji komunikacije, strateškom komuniciranju i imidžu. U njima Kurtić istražuje odnos medija i društvene integracije, javni diskurs, medijsko predstavljanje Bosne i Hercegovine te etičke pretpostavke komunikacije organizacija. Raznovrsnost tema pokazuje obilježje njegova opusa: odnose s javnošću razmatra u vezi s novinarstvom, političkim životom i društvenim okolnostima u kojima organizacije djeluju (Kurtić, 2011).

Središnje mjesto u njegovu doprinosu disciplini zauzima udžbenik Odnosi s javnostima (2016.). Knjiga obuhvaća pojmovno određenje, funkcije i teorije odnosa s javnošću, metode persuazije i dijaloga, odnose s medijima, događaje, lobiranje, krizno komuniciranje te strateško upravljanje. Posebne cjeline posvećene su identitetu, imidžu, reputaciji i brendu. Time studentu omogućuje da pojedinačne komunikacijske tehnike sagleda kao dio šireg odnosa organizacije s njezinim javnostima (Kurtić, 2016).

U Kurtićevu pristupu profesionalna komunikacija ne može se procjenjivati samo prema tome je li poruka privukla pozornost. Važno je i jesu li njezine tvrdnje utemeljene, omogućuje li odnos organizaciji da čuje javnosti te podudaraju li se riječi s postupanjem. U prikazima knjige Odnosi s javnostima posebno se ističu njegova rasprava o etici, dijalogu i društvenoj odgovornosti te upozorenje da imidž koji nije povezan sa stvarnim obilježjima organizacije teško može biti dugoročno održiv. To je vrijedna poveznica između komunikološke teorije i svakodnevnih odluka stručnjaka za odnose s javnošću (Kurtić, 2016).

Metodološku stranu njegova rada predstavlja Kvantitativna i kvalitativna analiza sadržaja (2017.). Kurtić u njoj zasebno obrađuje dva pristupa analizi, ali naglašava potrebu da istraživanje započne jasnim pitanjem i teorijskim određenjem predmeta. Analiza sadržaja korisna je, primjerice, za proučavanje medijskog prikaza organizacije ili zastupljenosti određenih tema. Njezini rezultati, međutim, ne govore sami po sebi kako je publika poruku razumjela; to je pitanje koje može zahtijevati dodatne istraživačke postupke (Kurtić, 2017).

Kurtićev rad izlazi i izvan užega područja odnosa s javnošću. Suautor je knjige Mediji i globalizacija s Damirom Kukićem (2020.), a u knjizi Komunikacijska varijabla (2024.) razmatra kako komunikacijske mogućnosti i odnosi sudjeluju u oblikovanju društvenih procesa. U potonjem djelu ističe dvosmjeran odnos: mediji mogu utjecati na društvo, dok društvene skupine i institucije nastoje oblikovati medije. Takvo promatranje komunikacije pomaže objasniti zašto poruke organizacija uvijek ulaze u širi prostor interesa, moći i javnih tumačenja (Kukić & Kurtić, 2020; Kurtić, 2024).

Njegov akademski doprinos uključuje i obrazovanje novih istraživača. Prema objavljenoj biografiji, bio je voditelj poslijediplomskog studija komunikologije i prvoga doktorskog studija na Filozofskom fakultetu u Tuzli, a mentorirao je doktorske kandidate na više sveučilišta. Autor je knjiga o pisanju za medije te sudionik istraživanja javnoga mnijenja i imidža. Tako su se u njegovu radu povezale nastavna, istraživačka i stručna praksa (Kurtić). Kurtićevo mjesto u povijesti odnosa s javnošću u Bosni i Hercegovini proizlazi ponajprije iz sustavne obrade discipline na lokalnom jeziku i u lokalnom društvenom kontekstu. Njegove knjige povezuju teoriju s istraživanjem i profesionalnim postupcima, a rad na studijskim programima pridonio je obrazovanju generacija komunikologa i novinara. Njegov opus pritom podsjeća na važnu granicu profesionalne prakse: komunikacija može pomoći organizaciji da bude razumljiva i vjerodostojna, ali javno povjerenje ovisi i o točnosti njezinih tvrdnji te o njezinu djelovanju.

Povezane natuknice

Odnosi s javnošću; Komunikologija; Politički marketing; Vjerodostojnost medija; Analiza sadržaja; Imidž.