Autori: Jozo Pavković i Valentina Rupčić
Novinski intervju novinarski je oblik utemeljen na razgovoru novinara sa sugovornikom radi prikupljanja i objavljivanja informacija, objašnjenja, mišljenja ili osobnih iskustava važnih za javnost. Pojam označava i metodu prikupljanja građe za različite novinarske tekstove i samostalnu novinarsku vrstu u kojoj razgovor čini osnovu objavljenog sadržaja. Kao samostalna vrsta najčešće se oblikuje nizom pitanja i odgovora, a može sadržavati uvod, opis okolnosti razgovora i objašnjenja potrebna za razumijevanje teme. Objavljuje se u tiskanim novinama i njihovim digitalnim izdanjima. Njegova kvaliteta ovisi o pripremi, izboru sugovornika, načinu postavljanja pitanja i vjernosti prenošenja iskaza (Adams & Hicks, 2009).
Svrha novinskog intervjua povezana je s informacijskom, interpretacijskom i nadzornom ulogom novinarstva. Razgovor omogućuje razjašnjavanje događaja, objašnjavanje odluka, predstavljanje stručnih spoznaja te propitivanje postupaka osoba koje raspolažu društvenom moći. Sugovornik pritom može biti dužnosnik, poduzetnik, stručnjak, umjetnik, svjedok događaja ili građanin čije iskustvo osvjetljava određeni problem. Važnost intervjua proizlazi iz relevantnosti dobivenih odgovora za čitatelje, a ne samo iz prepoznatljivosti intervjuirane osobe. Takvo shvaćanje odgovara usmjerenosti novinarstva prema javnosti, provjeri informacija i neovisnom prosuđivanju (Kovach & Rosenstiel, 2021).
Prema prevladavajućoj namjeni mogu se razlikovati informativni, interpretativni i portretni intervju. Informativni intervju usmjeren je na činjenice i novosti; interpretativni na objašnjenje uzroka, posljedica i značenja; portretni na osobnost, životni put i iskustva sugovornika. U praksi se njihove značajke preklapaju. Razgovor s ravnateljem kulturne ustanove, primjerice, može istodobno donijeti podatke o programu, objasniti financijske odluke i predstaviti njegovo razumijevanje kulturne politike. Izbor pristupa određuje pripremu i strukturu razgovora, dok odabrana novinarska forma utječe na način predstavljanja prikupljene građe (Adams & Hicks, 2009).
Priprema započinje određivanjem teme, svrhe i pitanja na koja čitatelj treba dobiti odgovor. Novinar proučava dostupnu dokumentaciju, ranije izjave sugovornika i okolnosti događaja te razlikuje potvrđene podatke od pretpostavki. Dobro poznavanje teme omogućuje prepoznavanje proturječnosti, izbjegavanje općenitih pitanja i postavljanje korisnih potpitanja. Pripremljeni popis pitanja služi kao oslonac razgovoru, uz mogućnost prilagodbe neočekivanim informacijama. Prije početka korisno je razjasniti predviđeno trajanje, način bilježenja i okvir objavljivanja. Priprema uključuje i procjenu onoga što sugovornik neposredno zna, a o čemu govori posredno (Scanlan, 2013).
Pitanja trebaju biti razumljiva, precizna i usmjerena na jednu sadržajnu cjelinu. Otvorena pitanja potiču objašnjavanje i opisivanje iskustava, dok zatvorena omogućuju utvrđivanje određenog podatka ili nedvosmislenog stajališta. Pitanje „Kako ste donijeli odluku?” otvara prostor obrazloženju, a pitanje „Jeste li odluku potpisali?” traži konkretnu potvrdu. Postavljanje višestrukih pitanja u jednoj rečenici sugovorniku olakšava izbjegavanje neugodnijeg dijela odgovora. Dugi uvodi i tvrdnje prikrivene kao pitanja mogu razgovor pretvoriti u izlaganje novinarovih stavova. Kritičnost se zato ostvaruje jasnoćom pitanja, provjerenim polazištima i ustrajnim traženjem odgovora (Krueger, 2016).
Vođenje intervjua zahtijeva aktivno slušanje. Novinar prati sadržaj odgovora, uočava nejasnoće i traži primjere, izvore podataka ili objašnjenja stručnih izraza. Kratka stanka može sugovorniku omogućiti da dopuni misao, dok učestalo prekidanje može osiromašiti iskaz. Empatija pridonosi povjerenju, osobito u razgovorima s osobama koje nisu navikle na medije. Profesionalna distanca istodobno omogućuje propitivanje odgovora. Bilježenje okolnosti, tona i ponašanja može obogatiti tekst, ali opis mora počivati na opažanju, bez proizvoljnog pripisivanja motiva ili osjećaja sugovorniku (Scanlan, 2013).
Novinski intervju može se provesti neposredno, telefonom, videopozivom ili pisanom razmjenom. Neposredan razgovor pruža više mogućnosti za opažanje i spontana potpitanja, dok pisana razmjena olakšava precizno navođenje složenih podataka. Istodobno, pisani odgovori mogu biti rezultat opsežnijeg savjetovanja ili organizacijskog uređivanja, pa način njihova nastanka može biti važan za čitatelje. AP, primjerice, izričito razlikuje razmjenu elektroničkom poštom od neposrednog razgovora te traži odgovarajuće označavanje takve komunikacije. Transparentnost postupka pomaže procjeni izvornosti i neposrednosti iskaza (Meir, 2015).
Uvjeti korištenja izjava trebaju biti razjašnjeni prije iznošenja osjetljivih informacija. Objavljivanje uz ime sugovornika, korištenje informacije bez otkrivanja identiteta i razgovor izvan objave predstavljaju različite dogovore. Budući da sudionici izraze poput off the record mogu različito razumjeti, potrebno je izričito utvrditi što se smije objaviti i kako navesti izvor. AP-ova pravila, primjerice, odvajaju informacije koje nisu za objavu od onih koje se mogu koristiti uz dogovorena ograničenja identifikacije. Takvi dogovori zahtijevaju preciznost i uredničku odgovornost (The Associated Press, n.d.).
Uređivanje intervjua obuhvaća izbor relevantnih dijelova, uklanjanje suvišnih ponavljanja i oblikovanje čitljivog teksta uz očuvanje značenja. Sažimanjem se ne smije promijeniti smisao odgovora, ukloniti bitna ograda ili stvoriti privid sigurnosti koju sugovornik nije izrazio. Izravni citat treba razlikovati od novinarove parafraze. Naslov, podnaslov i izdvojeni citati također moraju vjerno predstavljati sadržaj. AP primjenjuje osobito strogo pravilo prema kojem se citati ne mijenjaju ni radi gramatičkog popravljanja; nejasan iskaz radije se vjerno parafrazira kada je njegovo značenje pouzdano utvrđeno (The Associated Press, n.d.).
Posebno je pitanje autorizacije, odnosno unaprijed dogovorenog provjeravanja prenesenih iskaza. Prakse redakcija razlikuju se, pa opseg eventualne provjere treba jasno odrediti. Provjeravanje točnosti podataka ili citata valja razlikovati od ustupanja kontrole nad novinarskim tekstom. AP, primjerice, ne dopušta sugovornicima prethodno uređivanje citata ili pregled teksta, ali dopušta da novinar samoinicijativno provjeri određeni navod. Taj primjer pokazuje da se odgovornost prema točnosti može ostvarivati uz očuvanje uredničke neovisnosti. Naknadno nezadovoljstvo učinkom točno prenesene izjave samo po sebi ne znači da je novinar pogriješio (Meir, 2015).
Etička odgovornost obuhvaća provjeru činjeničnih tvrdnji, pošteno predstavljanje konteksta i obzir prema mogućim posljedicama objave. Navođenje izvora ne oslobađa redakciju provjeravanja ozbiljnih optužbi. Osobama izloženima takvim optužbama treba pružiti odgovarajuću mogućnost odgovora. Posebnu pažnju zahtijevaju razgovori s djecom, žrtvama nasilja i osobama koje teško mogu procijeniti posljedice medijskog izlaganja. Načela provjeravanja, smanjivanja štete, neovisnosti i odgovornosti sadržana su, među ostalim, u kodeksu američkog Društva profesionalnih novinara iz 2014. godine (Society of Professional Journalists, 2014).
U odnosima s javnošću novinski intervju omogućuje objašnjavanje organizacijskih odluka, predstavljanje stručnosti i odgovaranje na pitanja dionika. Priprema sugovornika uključuje provjeru podataka, jasno izražavanje i prepoznavanje pitanja od javnog interesa. Stručnjak za odnose s javnošću može olakšati pristup sugovorniku i dostaviti dokumentaciju, dok novinar zadržava odgovornost za izbor pitanja i objavljeni sadržaj. Intervju koji se svodi na nekritičko prenošenje promotivnih poruka slabi svoju novinarsku vrijednost. Njegova vjerodostojnost počiva na informativnim odgovorima, provjerljivosti tvrdnji i transparentnom odnosu između novinara, sugovornika i javnosti (Adams & Hicks, 2009; Kovach & Rosenstiel, 2021).
Povezane natuknice
Izvori i literatura
Adams, S., & Hicks, W. (2009). Interviewing for journalists (2nd ed.). Routledge.
Kovach, B., & Rosenstiel, T. (2021). The elements of journalism: What newspeople should know and the public should expect (4th ed.). Crown.
Krueger, V. (2016, September 12). In an interview, let your questions guide the conversation. Poynter. https://www.poynter.org/educators-students/2016/in-an-interview-let-your-questions-guide-the-conversation/
Meir, N. (2015, August 3). What to expect when you’re interviewed by AP. The Associated Press. https://www.ap.org/the-definitive-source/announcements/what-to-expect-when-youre-interviewed-by-ap/
Scanlan, C. (2013, March 4). How journalists can become better interviewers. Poynter. https://www.poynter.org/reporting-editing/2013/how-journalists-can-become-better-interviewers/
Society of Professional Journalists. (2014). SPJ code of ethics. https://www.spj.org/pdf/spj-code-of-ethics-final.pdf
The Associated Press. (n.d.). Telling the story. https://www.ap.org/about/news-values-and-principles/telling-the-story/
Preporučeno citiranje
Pavković, J., & Rupčić, V. (2026). Novinski intervju. U PR TOMIĆ – Enciklopedija odnosa s javnošću. https://prtomic.com/hr/enciklopedija