Preskoči na sadržaj

PARAKRIZA

Paracrisis

Autor: Vladimir VegarPraksa odnosa s javnošću

Autor: Vladimir Vegar

 Parakriza je javno vidljiva krizna prijetnja kojom organizacija upravlja pred očima svojih dionika. Nastaje, primjerice, kada potrošači, zaposlenici ili udruge javno ospore prihvatljivost određenog postupka i zatraže njegovo obrazloženje ili promjenu. Spor može ugroziti reputaciju organizacije, dok se njezino poslovanje i dalje odvija redovito. Pojam su u literaturu o kriznom komuniciranju uveli W. Timothy Coombs i Sherry J. Holladay (2012). Njime su opisali posebnu okolnost krizne prevencije u kojoj javnost istodobno prosuđuje postupak koji je izazvao prijepor i način na koji se organizacija odnosi prema ljudima koji su na njega upozorili.

Za razumijevanje parakrize važno je razlikovati sporno pitanje, parakrizu i operativnu krizu. Uvjeti rada kod dobavljača, primjerice, mogu dulje vrijeme biti predmet rasprave unutar poduzeća. Kada radnici javno iznesu svoja iskustva, a kupci zatraže da poduzeće obrazloži izbor dobavljača, javnost može pratiti kako uprava postupa s konkretnom prijetnjom. Takva situacija ima obilježja parakrize. Ako se pritom otkrije da su ljudi neposredno ugroženi, zaštita pogođenih zahtijeva žurno djelovanje, neovisno o opsegu medijskog zanimanja. Spomenute situacije mogu se preklapati, a njihov slijed nije unaprijed određen. Mnoge se parakrize razriješe prije nego što dođe do poremećaja u poslovanju (Coombs, 2019).

Društveni mediji daju parakrizi osobitu vidljivost. Iskustvo pojedinca postaje dostupno ljudima koji imaju slična iskustva, novinarima koji mogu provjeriti navode i skupinama koje mogu formulirati zajednički zahtjev. Pritom je važan sadržaj potpore. Dijeljenje objave može izražavati zanimanje, neslaganje ili zabrinutost, dok odluka strukovne udruge da zatraži službeno očitovanje pokazuje tko je spreman javno zastupati određeni zahtjev. Važna je i promjena pitanja oko kojega se ljudi okupljaju. Pojedinačni zahtjev za povrat novca može se riješiti u razgovoru s kupcem. Ako drugi kupci pokažu da su pod istim uvjetima dobili različite odgovore, predmet javne rasprave postaje pravednost pravila koje poduzeće primjenjuje. Stručnjak koji prati samo broj nezadovoljnih kupaca lako će previdjeti tu promjenu. Chen i Holladay (2023) analizirale su 143 slučaja parakrize i povezale različite oblike javno izraženih prigovora s načinima na koje su organizacije odgovarale. Njihovi nalazi upućuju na važnost procjene konkretnog povoda prije odabira odgovora.

Poznat je primjer oglasa za lijek Motrin iz 2008. godine. Oglas je bol u leđima povezao s majkama koje djecu nose u nosiljkama. Dio majki doživio je način na koji oglas prikazuje njihovo iskustvo kao omalovažavanje te je prigovore iznio na Twitteru. Proizvođač McNeil Consumer Healthcare povukao je oglas s interneta i objavio ispriku. Proizvodnja i prodaja lijeka nastavile su se bez prekida. Predmet spora bio je način na koji se marka obratila majkama, što objašnjava zašto je povlačenje oglasa izravno odgovorilo na njihov prigovor (Coombs, 2019).

U procjeni parakrize stručnjak za odnose s javnošću najprije utvrđuje što se organizaciji zamjera, na kojim se dokazima prigovor temelji i tko snosi posljedice spornog postupka. Važno je razlikovati tvrdnju o činjenicama od neslaganja oko vrijednosti. Podatak o podrijetlu sirovine može se provjeriti u dokumentaciji dobavljača. Očekivanje kupaca da organizacija napusti određeni način nabave zahtijeva i raspravu o kriterijima prema kojima uprava donosi odluke. Objavljivanje točnog podatka može razjasniti činjenično pitanje, a istodobno ostaviti otvorenim pitanje koje dionici smatraju važnijim.

Coombs (2019) razlikuje nekoliko mogućih odgovora na javno osporavanje postupaka organizacije. Uprava može odlučiti da se neće javno očitovati ili može obrazložiti zašto postojeću praksu smatra opravdanom. Može priznati problem, djelomično izmijeniti postupak ili prihvatiti promjenu koju dionici traže. Među zabilježenim je odgovorima i pokušaj ušutkavanja kritičara. Brisanje obrazloženog prigovora može otvoriti novu raspravu o tome dopušta li organizacija javnosti da propituje njezin rad. Izbor odgovora stoga podrazumijeva i odluku o samom postupku. Obećanje o reviziji nabave dobiva za dionike konkretno značenje tek kada znaju tko je provodi, u kojem roku i kako će moći provjeriti njezin ishod.

Za vrednovanje odgovora važna je sudbina prigovora nakon što oslabi početno zanimanje javnosti. Pad broja objava govori o pozornosti koju tema trenutačno privlači. O tome je li spor razriješen, više govore iskustva pogođenih dionika, provedba najavljene promjene i pojava novih prigovora na istu praksu. Uloga odnosa s javnošću stoga obuhvaća i prenošenje iskustava dionika ljudima koji mogu promijeniti spornu odluku. Kada se ta veza uspostavi dovoljno rano, javno upozorenje može pomoći organizaciji da ukloni uzrok nezadovoljstva dok još ima vremena za promišljenu reakciju.

 Povezane natuknice

krizno komuniciranje; krizna prevencija; reputacijska kriza; upravljanje spornim pitanjima

Izvori i literatura

Chen, F., & Holladay, S. J. (2023). Identifying and responding to social media risks: Towards an organizational paracrisis communication framework. Corporate Communications: An International Journal, 28(1).

Coombs, W. T. (2019). Ongoing crisis communication: Planning, managing, and responding (5. izd.). SAGE Publications.

Coombs, W. T., & Holladay, S. J. (2012). The paracrisis: The challenges created by publicly managing crisis prevention. Public Relations Review, 38(3).

Tomić, Z. (2016.): Odnosi s javnošću – Teorija i praksa, 2. izd, Synopsis, Zagreb, Sarajevo.

Tomić, Z. (2023.): Enciklopedijski rječnik odnosa s javnošću, Synopsis, Sveučilište u Mostaru, Zagreb, Mostar, Sarajevo.

 Preporučeno citiranje

Vegar, V. (2026). Parakriza. U PR TOMIĆ – Enciklopedija odnosa s javnošću. https://prtomic.com/hr/enciklopedija