POJAM O SEBI

Autor: Zoran Tomić

Pojam o sebi ili samopoimanje označava skup predodžbi, uvjerenja i spoznaja kojima osoba opisuje i razumije samu sebe. Obuhvaća doživljaj vlastitih osobina, sposobnosti, vrijednosti, tjelesnih obilježja, društvenih uloga i pripadnosti. Njegovo je temeljno pitanje: „Tko sam ja?” Odgovori poput „odgovorna sam osoba”, „dobar sam prijatelj” ili „teško govorim pred publikom” predstavljaju pojedine sastavnice samopoimanja. Pojam o sebi nije jednostavan popis objektivnih obilježja, nego osobna interpretacija vlastitoga iskustva. Zbog toga se može razlikovati od načina na koji osobu doživljavaju drugi (Trenholm & Jensen, 2008; Tomić & Jugo, 2021).

U hrvatskoj se literaturi uz naziv pojam o sebi upotrebljava izraz samopoimanje, a susreće se i slika o sebi. Ti se nazivi često preklapaju, premda pojedini autori sliku o sebi određuju kao opisnu sastavnicu širega samopoimanja. Pojam o sebi treba razlikovati od ličnosti: ličnost se odnosi na relativno trajne obrasce mišljenja, osjećanja i ponašanja, dok samopoimanje označava način na koji osoba razumije vlastita obilježja. Netko, primjerice, može sebe smatrati izrazito otvorenim, iako ga sugovornici doživljavaju kao suzdržanoga (Trenholm & Jensen, 2008).

Pojam o sebi povezan je sa samopoštovanjem, ali mu nije istovjetan. Samopoimanje ponajprije opisuje kako osoba vidi sebe, dok samopoštovanje uključuje vrednovanje sebe i osjećaj vlastite vrijednosti. Tvrdnja „povučen sam u većem društvu” opisuje osobinu, a zaključak „zbog toga vrijedim manje” izražava negativnu procjenu sebe. Samoefikasnost se odnosi na uvjerenje da osoba može uspješno izvršiti određeni zadatak. Stoga netko može imati pozitivno samopoštovanje, a istodobno sumnjati u sposobnost vođenja zahtjevnih pregovora. Razlikovanje tih pojmova omogućuje preciznije razumijevanje komunikacijskih poteškoća i razvojnih potreba.

Samopoimanje je višedimenzionalno. Osoba sebe istodobno doživljava kao člana obitelji, prijatelja, stručnjaka, građanina ili pripadnika određene zajednice. Različite sastavnice nisu uvijek jednako važne niti jednako prisutne u svijesti. Na poslu u prvi plan može doći profesionalna kompetentnost, a u obiteljskom razgovoru brižnost ili roditeljska odgovornost. Takva promjenjiva istaknutost pojedinih uloga ne znači nužno nedosljednost. Ona pokazuje da se razumijevanje sebe ostvaruje u različitim odnosima i situacijama. Lane (2008) višedimenzionalnost izdvaja kao jedno od važnih obilježja pojma o sebi.

Pojam o sebi oblikuje se kroz osobna iskustva i komunikaciju s drugima. Posebno su važni roditelji, nastavnici, prijatelji, partneri i druge osobe čije mišljenje pojedinac smatra značajnim. Njihove poruke mogu pridonijeti razvoju predodžbe o vlastitoj sposobnosti, prihvaćenosti ili vrijednosti. Pritom nije presudno samo ono što drugi doista misle, nego i kako osoba tumači njihove reakcije. Floyd (2012) taj proces razmatra kroz reflektiranu procjenu: razumijevanje sebe dijelom se oblikuje prema našoj predodžbi o tome kako nas drugi vide. Pogrešno protumačena šutnja zato može postati osnova neutemeljenoga zaključka o vlastitoj neprihvaćenosti.

Drugi važan proces jest društvena usporedba. Ljudi vlastite sposobnosti, postignuća i ponašanje procjenjuju uspoređujući se s drugima. Izbor usporedne skupine može bitno promijeniti zaključak: početnik koji se uspoređuje s iskusnim stručnjakom može podcijeniti vlastiti napredak. Usporedba može potaknuti učenje, ali i proizvesti nerealna očekivanja kada zanemaruje razlike u iskustvu, mogućnostima ili okolnostima. Lane (2008) i Floyd (2012) naglašavaju njezinu ulogu u oblikovanju samopoimanja. Za uravnoteženu procjenu korisno je razmotriti i vlastiti razvoj kroz vrijeme, umjesto oslanjanja isključivo na tuđa postignuća.

Kultura također utječe na sadržaj pojma o sebi. U nekim se okruženjima više naglašavaju osobna neovisnost, individualna postignuća i jedinstvenost, a u drugima pripadnost zajednici, uzajamna odgovornost i ispunjavanje društvenih uloga. To su opće tendencije koje ne određuju jednako svakoga pojedinca. Osoba može istodobno cijeniti samostalnost i snažnu povezanost s obitelji. Razumijevanje kulturnoga konteksta pomaže objasniti zašto se ljudi različito predstavljaju, govore o uspjehu ili odgovaraju na pohvalu. Samopoimanje zato treba promatrati u odnosu prema životnom iskustvu i društvenom okruženju (Floyd, 2012).

Važno je razlikovati doživljaj sadašnjega sebe od idealnoga i očekivanoga sebe. Idealno sebstvo obuhvaća osobine koje osoba želi razviti, dok očekivano sebstvo uključuje predodžbe o tome kakva bi trebala biti prema obvezama i očekivanjima koja prihvaća. McCornack (2010) pokazuje kako razlike između tih predodžbi mogu biti povezane s nezadovoljstvom i samovrednovanjem. Želja za razvojem može motivirati, ali pretjerano zahtjevni standardi mogu potaknuti trajni osjećaj nedostatnosti. Korisno je stoga razlikovati ostvarive razvojne ciljeve od nerealnoga zahtjeva da se u svim ulogama bude besprijekoran.

Odnos samopoimanja i komunikacije uzajaman je: komunikacija oblikuje pojam o sebi, a pojam o sebi usmjerava komunikaciju. Osoba koja se smatra nesposobnom za javno izlaganje može izbjegavati prilike za vježbu i tako održavati vlastitu nesigurnost. Takav obrazac može poprimiti obilježja samoispunjavajućega proročanstva kada početno očekivanje potakne ponašanje koje pridonosi očekivanom ishodu. Floyd (2012) upozorava da samo predviđanje nije dovoljno: očekivanje mora utjecati na ponašanje. Pozitivno razmišljanje zato nije zamjena za pripremu, povratne informacije i stjecanje komunikacijskih vještina.

Pojam o sebi povezan je i sa samopredstavljanjem, odnosno načinima na koje osoba nastoji oblikovati dojam o sebi. Međutim, unutarnje razumijevanje sebe i javno predstavljena slika nisu nužno podudarni. Osoba može naglašavati određene sposobnosti, a druge aspekte zadržati privatnima. U odnosima s javnošću to je važno za razumijevanje nastupa glasnogovornika, lidera i drugih javno izloženih osoba. Profesionalna uvjerljivost zahtijeva usklađivanje predstavljanja s provjerljivim sposobnostima i ponašanjem. Izgradnju osobnoga imidža zato treba povezivati sa samospoznajom, odgovornošću i stvarnim razvojem kompetencija.

Samopoimanje je relativno stabilno, ali otvoreno promjeni. Nova iskustva, odnosi, životne uloge i povratne informacije mogu postupno mijenjati uvjerenja o sebi. Razvoj uravnoteženoga pojma o sebi podrazumijeva prepoznavanje prednosti i ograničenja te razlikovanje pojedinačnoga neuspjeha od ukupne osobne vrijednosti. Tomić i Jugo (2021) povezuju samopoimanje s razmatranjem vlastitih vrijednosti, mogućnosti i očekivanja. U komunikacijskom smislu takva samospoznaja pridonosi realističnijem predstavljanju, otvorenosti za povratne informacije i razumijevanju drugih. Pitanje „Tko sam ja?” stoga ostaje trajno polazište osobnoga razvoja i izgradnje međuljudskih odnosa.

Povezane natuknice

Samopoštovanje; Samoefikasnost; Identitet; Samopredstavljanje; Osobni imidž; Društvena usporedba; Samoispunjavajuće proročanstvo; Međuljudska komunikacija.