SILENZIO STAMPA

Autor: Ivan E. Tomić

Silenzio stampa talijanski je izraz koji označava svjesnu odluku sportaša, trenera, momčadi ili sportske organizacije da privremeno ograniči ili prekine komunikaciju s medijima. Može uključivati odbijanje intervjua, uskraćivanje izjava nakon natjecanja, otkazivanje konferencija za medije ili zabranu individualnih javnih nastupa. U sportskim odnosima s javnošću predstavlja komunikacijsku mjeru čiji učinci ovise o razlogu, opsegu, trajanju i načinu ponovnog uspostavljanja komunikacije. Posebno je povezan s napetostima između potrebe sportskih aktera za zaštitom i novinarskog interesa za informacije.

Potrebno je razlikovati potpunu medijsku šutnju, selektivni bojkot i kontrolirano ograničavanje komunikacije. Potpuna šutnja odnosi se na prekid komunikacije sa svim medijima, dok selektivni bojkot obuhvaća određenu redakciju ili novinara. Kontrolirano ograničavanje znači da informacije ostaju dostupne, ali ih iznose isključivo ovlašteni predstavnici, primjerice glasnogovornik. Te razlike omogućuju precizniju procjenu pojedinačnih slučajeva. Odbijanje jednoga intervjua ili privremeno povlačenje sportaša iz javnih nastupa ne mora predstavljati prekid institucionalnih odnosa s medijima.

Poznat primjer jest medijska šutnja talijanske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu 1982. (Lawrence, 2006). Taj primjer otvara pitanje odnosa između zaštite momčadi i javne dostupnosti sportskih aktera. Pri njegovu tumačenju treba izbjegavati zaključak da uspjeh nakon komunikacijskog povlačenja dokazuje učinkovitost šutnje. Sportski rezultat nastaje djelovanjem brojnih čimbenika, pa vremenski slijed sam po sebi ne potvrđuje uzročnu povezanost. Povijesni slučaj može poslužiti za raspravu o okolnostima primjene, ali nije dovoljan temelj za opću preporuku.

Selektivni bojkot ilustrira Fergusonov sedmogodišnji prekid intervjua BBC-ju, okončan 2011. (Taylor, 2011). Analitički je pritom važno razlikovati sukob s pojedinim medijem od uskraćivanja informacija svim javnostima. Selektivno zatvaranje otvara pitanja jednakog tretmana novinara, transparentnosti akreditacijskih postupaka i granica organizacijskog utjecaja na izvještavanje. Nezadovoljstvo kritičkim pitanjima nije dostatan profesionalni razlog za kažnjavanje novinara. Reakcija na netočne informacije trebala bi uključivati provjerljivo obrazloženje i zahtjev za ispravkom.

Teorijski okvir pruža koncept strateške šutnje. Le i suradnici (2019) razlikuju šutnju radi odgađanja odgovora, izbjegavanja i prikrivanja. U analizi osam međunarodnih slučajeva utvrdili su da je odgađanje moglo pridonijeti očuvanju ili obnovi imidža kada je šutnja održana i prekinuta prema planu. Izbjegavanje i prikrivanje, nasuprot tome, pojačavali su krize kada su informacije prisilno razotkrivene. Autori upozoravaju i na ograničenu mogućnost generalizacije nalaza. Njihovo istraživanje stoga podupire uvjetovano razmatranje šutnje, uz procjenu namjere i okolnosti njezine primjene.

U sportu privremeno ograničavanje komunikacije može biti opravdano zaštitom privatnosti sportaša, osjetljivih zdravstvenih informacija, maloljetnika ili integriteta postupka. Može omogućiti i provjeravanje činjenica prije službenog odgovora. Kao smjernica profesionalne prakse, organizacija treba objasniti što trenutačno može potvrditi, zbog čega određene informacije nisu dostupne i kada će ponovno izvijestiti javnost. Takvo obrazloženje omogućuje zaštitu legitimnih interesa uz održavanje osnovne komunikacijske dostupnosti. Važno je izbjeći obećavanje rokova koje organizacija ne može ispuniti.

Dugotrajna i neobjašnjena šutnja stvara prostor za nagađanja i proturječna tumačenja. Njezine posljedice zahvaćaju navijače, sponzore, zaposlenike i druge dionike koji očekuju vjerodostojne informacije. Organizacija zato treba procijeniti kako će povlačenje utjecati na njihove potrebe i povjerenje. Odluka donesena u ljutnji nakon poraza ili neugodnog pitanja može dodatno otežati profesionalne odnose. Komunikacijsku mjeru treba uskladiti s prirodom problema i razmjernošću odgovora.

Profesionalna alternativa jest koordinirana komunikacija putem dostupnog službenog izvora. Baines i suradnici (2004) odnose s medijima obrađuju kao područje upravljanja odnosima s javnošću, uključujući ulogu službenika za medije i različite komunikacijske tehnike. U primjeni na sport to podrazumijeva povezivanje glasnogovornika s upravom, stručnim stožerom i odgovarajućim službama. Privremeno ograničenje treba imati određenu svrhu, dostupan kanal i uvjete završetka. Vrijednost silenzio stampa procjenjuje se prema tome štiti li opravdane interese uz očuvanje povjerenja ili služi povlačenju od odgovornosti prema javnosti.

Povezane natuknice

Odnosi s medijima u sportu; Strateška šutnja; Krizno komuniciranje u sportu; Glasnogovornik sportske organizacije; Komuniciranje sportskog poraza; Reputacija; Transparentnost.