Autor: Zoran Tomić
Simbolička moć sposobnost je da se određeno viđenje društvene stvarnosti učini toliko prihvatljivim da ga i drugi usvoje kao prirodno i opravdano. Očituje se u tome tko ima priznato pravo imenovati događaj, odrediti što se smatra uspjehom ili govoriti u ime neke zajednice. Pierre Bourdieu (1991) pokazuje da snaga takvih određenja proizlazi iz društvenog odnosa između onoga tko ih izriče i onih koji mu priznaju autoritet. U odnosima s javnošću Lee Edwards (2013) razmatra dva povezana pitanja. Prvo je kako stručnjaci pribavljaju društveno priznanje organizacijama i skupinama koje zastupaju. Drugo je kako se unutar same struke određuje čiji rad vrijedi više i tko ima pravo postavljati profesionalna mjerila.
Priznanje, kapital i pravo na imenovanje
Bourdieuov pojam polja označuje društveni prostor u kojem se sudionici natječu za dobra i položaje kojima pridaju vrijednost. Ono što nekome donosi autoritet u znanosti može imati drukčiju vrijednost u politici ili novinarstvu. Ekonomski kapital obuhvaća materijalna sredstva, kulturni kapital uključuje znanja, kompetencije i obrazovne kvalifikacije, a socijalni kapital počiva na mrežama odnosa kojima se osoba može koristiti. Svaki od tih resursa može djelovati kao simbolički kapital kada mu drugi priznaju vrijednost i na temelju njega nositelju iskazuju poštovanje ili povjerenje. Simbolička moć očituje se kada takvo priznanje nositelju omogućuje da njegovo mjerilo prihvate i drugi (Bourdieu, 1991, 1997).
Razlika postaje vidljiva na primjeru stručnog povjerenstva koje dodjeljuje novinarsku nagradu. Ugled članova povjerenstva i povjerenje koje kolege imaju u njihov sud čine simbolički kapital. Kada obrazloženje nagrade počnu preuzimati urednici, nastavnici i mlađi novinari kao odgovor na pitanje što je izvrsno novinarstvo, povjerenstvo je sudjelovalo u oblikovanju mjerila cijele profesije. Pritom ne mora nikome izdati uputu. Učinak je osobito trajan kada se zaboravi da su suci mogli vrednovati i druga obilježja rada. Tako, primjerice, prednost dana ekskluzivnom otkriću može ostaviti u sjeni višegodišnje praćenje problema jedne lokalne zajednice.
Za Bourdieua je važno upravo to kako društveno oblikovana razlika poprima obilježje samorazumljivosti. Sudionici mogu iskreno smatrati određeno mjerilo pravednim i primjenjivati ga čak i kada ih ono stavlja u nepovoljan položaj. U takvom neprepoznavanju društvenog podrijetla mjerila leži dio njegove snage. Zato za razumijevanje simboličke moći nije dovoljno utvrditi je li pojedina izjava točna ili je li njezin autor svjesno pokušao nekoga uvjeriti. Važno je ustanoviti kako je stekao pravo da upravo njegov opis postane polazište za prosudbu drugih (Bourdieu, 1991).
Odnosi s javnošću kao kulturno posredovanje
Edwards (2012) opisuje stručnjake za odnose s javnošću kao kulturne posrednike. Njihov se rad može pratiti u vezama koje uspostavljaju između proizvoda, institucija ili načina ponašanja i vrijednosti koje javnosti već poznaju. Kada se poduzeće predstavlja kao dobar poslodavac, izbor svjedoka i pokazatelja utječe na to što će se razumjeti pod dobrim radnim mjestom. Priča o djelatniku koji je brzo napredovao ističe mogućnost individualnog uspjeha. Razgovor s roditeljem koji ovisi o predvidljivom rasporedu smjena uvodi posve drugo mjerilo. Oba iskustva mogu biti vjerodostojna, a ipak voditi različitim procjenama istoga poslodavca.
Simbolička moć u tom primjeru postaje vidljiva tek kada se pogleda što se s ponuđenim mjerilom događa izvan izvorne objave. Ako ga preuzme uredništvo pri usporedbi poslodavaca ili ga prihvati strukovna udruga pri dodjeli priznanja, organizacija je utjecala na uvjete pod kojima se prosuđuje i tuđi rad. Sama učestalost objava još ne pokazuje da se to dogodilo. U tromjesečnom istraživanju tima za korporativne poslove britanskog prijevoznika Edwards (2009) pokazala je kako i svakodnevni poslovi stručnjaka mogu pridonijeti stjecanju i održavanju moći. Time je povezala odluke pojedinih praktičara sa širim društvenim učincima njihova rada.
Priznanje je pritom vezano uz određenu javnost. Strukovna nagrada može privući kandidate za posao, a imati vrlo malo težine među zaposlenicima koji poznaju uvjete pod kojima je poduzeće prikupilo podatke za prijavu. Njihovo protivljenje samo po sebi ne poništava učinak nagrade. Ono pokazuje gdje završava autoritet ustanove koja ju je dodijelila i otvara pitanje koja javnost može svoje drukčije iskustvo učiniti jednako mjerodavnim. Za stručnjaka koji zastupa organizaciju tu se javlja i etičko pitanje. Predstavlja li priznanje u granicama onoga što je povjerenstvo doista ocijenilo ili ga upotrebljava kao potvrdu ukupne kvalitete radnih odnosa? Ista nagrada u prvom slučaju potvrđuje određeni rezultat, a u drugom može zakloniti iskustva ljudi o čijem radu ništa ne govori.
Hijerarhije u struci i pristup javnoj raspravi
Odnosi s javnošću i sami su polje u kojem se raspodjeljuje ugled. Edwards (2013) navodi primjer multinacionalnog klijenta čije ime savjetniku može donijeti više profesionalnog priznanja nego zahtjevan posao za lokalnu udrugu. Ista se razlika može pojaviti između financijskih odnosa s javnošću i rada s manjinskim zajednicama. Te procjene ovise o tome što priznaju kolege, poslodavci i naručitelji. Kad pri izboru savjetnika iskustvo s poznatim klijentima postane prešutno mjerilo sposobnosti, ranija prilika postaje prednost pri dobivanju sljedećeg angažmana. Osoba koja je uspješno vodila složene lokalne pregovore pritom može ostati izvan užeg izbora.
Takav raspored ugleda ima posljedice i za javnosti. Ako agencijama rad za određenu skupinu donosi malo prihoda i profesionalnog priznanja, članovi te skupine mogu teže doći do stručne potpore za javno zastupanje svojih interesa. U raspravi o pristupačnosti gradskog prijevoza, primjerice, gradska uprava ima službu koja priprema podatke i odgovara novinarima, dok korisnici kojima je neka linija nedostupna mogu ovisiti o slobodnom vremenu pojedinog člana udruge. Tada se i uredna javna rasprava može voditi gotovo isključivo prema tome koliko putnika linija prevozi. Pitanje tko se uopće može ukrcati ostaje izvan prihvaćenog mjerila uspješnosti. Edwards (2013) taj problem povezuje s Heathovim (2006) razumijevanjem doprinosa odnosa s javnošću društvu koje dobro funkcionira.
Istraživač simboličke moći zato prati put nekog naziva ili mjerila od prvog prijedloga do njegove primjene. U primjeru gradskog prijevoza može usporediti iskaze korisnika sa zapisnikom javne rasprave, odlukom gradskog vijeća i kriterijima prema kojima se poslije ocjenjuje prijevoznik. Ako korisnici uspiju postići da mogućnost samostalnog ulaska u vozilo postane kriterij pri nabavi autobusa, njihovo je iskustvo dobilo javno priznanje i promijenilo način vrednovanja usluge. Takav slijed daje čvršću osnovu za zaključivanje o simboličkoj moći od samog broja medijskih nastupa udruge. Pokazuje i kako skupine s manje početnih resursa mogu osporiti uvriježenu definiciju problema te sudjelovati u oblikovanju novog mjerila.
Povezane natuknice
Diskurzivna moć, društvena konstrukcija stvarnosti, javna sfera, legitimnost, manjine u odnosima s javnošću, simbolički kapital, teorija potpuno funkcionalnog društva.
Izvori i literatura
Bourdieu, P. (1991). Language and symbolic power (J. B. Thompson, ed.; G. Raymond & M. Adamson, prev.). Polity Press.
Bourdieu, P. (1997). The forms of capital. U A. H. Halsey, H. Lauder, P. Brown i A. S. Wells (eds.), Education: Culture, economy, and society (str. 46–58). Oxford University Press.
Edwards, L. (2009). Symbolic power and public relations practice: Locating individual practitioners in their social context. Journal of Public Relations Research, 21(3).
Edwards, L. (2012). Exploring the role of public relations as a cultural intermediary occupation. Cultural Sociology, 6(4).
Edwards, L. (2013). Power, symbolic. U R. L. Heath (ed.), Encyclopedia of public relations (2. izd., sv. 2, str. 673–674). SAGE Publications.
Heath, R. L. (2006). Onward into more fog: Thoughts on public relations’ research directions. Journal of Public Relations Research, 18(2).
Preporučeno citiranje
Tomić, Z. (2026). Simbolička moć. U PR TOMIĆ – Enciklopedija odnosa s javnošću. https://prtomic.com/hr/enciklopedija