Preskoči na sadržaj

SKENIRANJE OKRUŽENJA

Environmental Scanning

Autor: Zoran Tomić

Skeniranje okruženja kontinuiran je proces kojim organizacija prikuplja i tumači informacije o događajima, trendovima i odnosima u svojoj okolini kako bi na vrijeme prepoznala promjene važne za svoje odluke i za javnosti kojih se one tiču. U prvom izdanju Heathove enciklopedije odnosa s javnošću taj pojam obrađuje Phyllis Vance Larsen (2004). Okruženje ovdje obuhvaća političke, gospodarske, društvene, tehnološke, pravne i ekološke uvjete djelovanja. Za odnose s javnošću osobito je važno saznati kako promjenu doživljavaju ljudi izvan organizacije. Ono što uprava vidi kao tehničku prilagodbu korisnici mogu doživjeti kao gubitak pristupa usluzi. Skeniranje omogućuje da ta razlika uđe u raspravu prije donošenja odluke.

Oblici skeniranja

Francis J. Aguilar (1967) razlikuje četiri načina na koja rukovoditelji dolaze do informacija o okruženju. Pri neusmjerenom promatranju prate širi raspon zbivanja bez unaprijed postavljenog pitanja. Tako ravnatelj knjižnice u razgovoru s ravnateljima škola može prvi put doznati da učenici nakon nastave sve dulje čekaju prijevoz. Pri usmjerenom promatranju područje interesa već je poznato pa ravnatelj redovito prati odluke o školskim smjenama i voznim redovima. Neformalno traženje počinje konkretnim pitanjem, primjerice pozivom školi kako bi provjerio koliko učenika čeka autobus u blizini knjižnice. Formalno traženje podrazumijeva unaprijed određen postupak, poput istraživanja potreba učenika više škola prema zajedničkom upitniku i planu uzorkovanja.

U praksi se ti oblici mogu izmjenjivati. Usputan razgovor može otvoriti istraživačko pitanje koje će zahtijevati nekoliko tjedana rada. Rezultati istraživanja pak mogu upozoriti na pojavu koju prvotni upitnik nije predvidio. Choo (2001) povezuje skeniranje s organizacijskim učenjem. Različite organizacije mogu prikupiti iste informacije i pridati im različita značenja, ovisno o prethodnom iskustvu, načinu razmjene znanja i pitanjima koja uprava smatra važnima. Za knjižnicu je stoga jednako važno provjeriti što je saznala o učenicima i preispitati vlastitu pretpostavku da broj posuđenih knjiga dovoljno dobro opisuje potrebe te skupine.

Izvori i tumačenje signala

Izbor izvora slijedi pitanje na koje organizacija želi odgovoriti. Javni podaci, demografske projekcije, prijedlozi propisa, znanstvena istraživanja i dokumenti strukovnih udruga pomažu utvrditi opseg i smjer promjene. Lokalni mediji, sastanci građana, komentari na digitalnim platformama i neposredni razgovori pokazuju kako javnosti tu promjenu imenuju i koje joj posljedice pripisuju. Vrijedan su izvor i zaposlenici u svakodnevnom dodiru s korisnicima. Knjižničar koji nekoliko poslijepodneva zaredom čuje isto pitanje može uočiti novu potrebu mjesecima prije nego što ona postane vidljiva u godišnjoj statistici posjeta.

Rani ili slabi signal jest naznaka promjene čiji su opseg, trajanje ili posljedice još nejasni. Njegova je vrijednost u tome što upućuje na provjerljivo pitanje. Ako učenici pitaju smiju li ostati u čitaonici do polaska autobusa, postoji dobar razlog provjeriti usklađenost radnog vremena s voznim redom. Za zaključak da je problem raširen potrebno je doznati iz kojih škola učenici dolaze, u koje dane čekaju i imaju li drugdje primjeren prostor. Istraživač pritom traži i podatke koji bi opovrgnuli početno tumačenje. Potreba može biti trajna, ali i ograničena na razdoblje privremenih radova na lokalnoj cesti.

Praćenje medija jedan je od izvora za skeniranje. Broj članaka ili objava govori o vidljivosti teme, dok procjena njezine važnosti zahtijeva podatke o ljudima i odlukama na koje se tema odnosi. Deset portala koji prenesu jedno priopćenje daju deset objava, ali samo jedan izvor tvrdnje. Obrnuto, iskustvo male skupine može zavrijediti pozornost i kada o njemu nema nijedne objave. Posebno su slabo vidljivi ljudi koji neku uslugu ne mogu koristiti. Organizacija njihove potrebe lako previdi ako razgovara samo s postojećim korisnicima ili zaključuje na temelju broja zaprimljenih pritužbi.

Od nalaza do odluke

Skeniranje prethodi pojedinim fazama upravljanja otvorenim pitanjima i nastavlja se usporedno s njima. Dok skeniranjem organizacija otkriva što se u okruženju mijenja, praćenjem određenog pitanja utvrđuje kako se ono dalje razvija, tko se uključuje i približava li se trenutak odluke. U istraživanju šesnaest velikih američkih organizacija Lauzen (1995) promatrala je kako u skeniranju sudjeluju zaposlenici različitih odjela. U drugom istraživanju, provedenom među 248 menadžera odnosa s javnošću u SAD-u, dvosmjerno komuniciranje bilo je povezano s formalnim skeniranjem i aktivnim tumačenjem prikupljenih informacija. Takva je praksa bila povezana s ranijim uočavanjem i točnijom procjenom otvorenih pitanja (Lauzen, 1997).

Stručnjak za odnose s javnošću pridonosi odlučivanju kada vodstvu jasno razdvoji ono što je utvrđeno od onoga što tek treba ispitati. U slučaju knjižnice može navesti koje skupine učenika čekaju prijevoz, odakle potječu podaci i koliko dugo traje razmak između zatvaranja čitaonice i polaska autobusa. Vodstvo tada može razmotriti promjenu radnog vremena, razgovor s prijevoznikom ili privremeno rješenje u suradnji sa školom. Informacija može otkriti i priliku. Prostor koji je dotad služio ponajprije za posudbu knjiga mogao bi u poslijepodnevnim satima postati mjesto za učenje učenicima koji putuju.

Pri određivanju prioriteta uzimaju se u obzir moguće posljedice, broj i ranjivost pogođenih ljudi, pouzdanost podataka te vrijeme raspoloživo za djelovanje. Slabo potvrđen signal s mogućim ozbiljnim posljedicama opravdava brzu provjeru. Dobro dokumentirana promjena koja će nastupiti tek za nekoliko godina može se razmatrati u sljedećem ciklusu strateškog planiranja. U oba je slučaja korisno zabilježiti na kojim je dokazima procjena počivala i što bi zahtijevalo njezinu izmjenu. Tako sljedeća osoba koja preuzme praćenje može razlikovati novu spoznaju od pretpostavke koja se ponavljanjem počela prihvaćati kao činjenica.

Odgovornost za razmatranje nalaza posebno je važna kada nekoliko ustanova raspolaže različitim dijelovima informacije. Škola zna kada učenicima završava nastava, prijevoznik zna kada polazi posljednji autobus, a knjižnica zna koliko dugo može držati prostor otvorenim. Ni jedna od tih ustanova iz vlastite evidencije ne vidi cijelo razdoblje čekanja. Usporedba triju rasporeda može pokazati gdje nastaje praznina, dok razgovor s učenicima otkriva kako je oni premošćuju. Stručnjak koji poveže te podatke može vodstvu uputiti određeno pitanje i imenovati sugovornika s kojim ima smisla tražiti rješenje.

Kvaliteta skeniranja može se naknadno vrednovati usporedbom procjene sa stvarnim tijekom događaja. Ako knjižnica prilagodi radno vrijeme, korisno je provjeriti mogu li učenici sada ostati do polaska autobusa, tko i dalje ostaje izvan dosega usluge i vrijedi li početno tumačenje za obje školske smjene. Povratak ljudima koji su upozorili na problem pokazuje je li organizacija ispravno razumjela njihovo iskustvo. Istodobno otkriva koje izvore vrijedi zadržati i koga ubuduće uključiti kako bi promjene u okruženju bile uočene dovoljno rano za promišljenu odluku.

Povezane natuknice

Analiza dionika, formativno istraživanje, organizacijsko slušanje, otvoreni i zatvoreni sustavi, praćenje medija, strateško planiranje, upravljanje otvorenim pitanjima.

Izvori i literatura

Aguilar, F. J. (1967). Scanning the business environment. Macmillan.

Choo, C. W. (2001). Environmental scanning as information seeking and organizational learning. Information Research, 7(1), članak 112. https://informationr.net/ir/7-1/paper112.html

Larsen, P. V. (2004). Environmental scanning. U R. L. Heath (ur.), Encyclopedia of public relations (Sv. 1). SAGE Publications.

Lauzen, M. M. (1995). Toward a model of environmental scanning. Journal of Public Relations Research, 7(3).

Lauzen, M. M. (1997). Understanding the relation between public relations and issues management. Journal of Public Relations Research, 9(1).

Tomić, Z. (2016.): Odnosi s javnošću – Teorija i praksa, 2. izd, Synopsis, Zagreb, Sarajevo.

Tomić, Z. (2023.): Enciklopedijski rječnik odnosa s javnošću, Synopsis, Sveučilište u Mostaru, Zagreb, Mostar, Sarajevo.

Tomić, Z., Tomić, I. E. (2026.): Odnosi s javnošću – Strategija, Sveučilište u Mostaru, Sveučilište Sjever, Synopsis, Mostar, Varaždin, Zagreb.

Preporučeno citiranje

Tomić, Z. (2026). Skeniranje okruženja. U PR TOMIĆ – Enciklopedija odnosa s javnošću. https://prtomic.com/hr/enciklopedija