TRENDJACKING
Trendjacking
Autorica: Antonia Tomaš
Trendjacking je komunikacijska taktika uključivanja organizacije, brenda ili javne osobe u aktualne trendove radi povećanja vidljivosti, povezivanja s publikom i poticanja interakcije. Obuhvaća kreativno prilagođavanje popularnih memova, hashtagova, zvučnih zapisa, izazova i drugih prepoznatljivih obrazaca digitalne kulture. Organizacija se pritom koristi već postojećom pozornošću javnosti, povezujući trend s vlastitim identitetom, djelatnošću ili porukom. U stručnoj praksi pojam označava sudjelovanje u trendu koje publici treba ponuditi smislen i prepoznatljiv doprinos (MacFarlane, 2026).
Trendjacking je povezan s newsjackingom, ali između njih postoji korisna analitička razlika. Newsjacking prvenstveno označava uključivanje vlastitih ideja ili stručnih objašnjenja u aktualnu vijest radi ostvarivanja medijske pozornosti (Scott, 2011). Trendjacking obuhvaća i pojave koje nemaju obilježja novinarske vijesti, primjerice popularan način montiranja videa, internetsku šalu ili komunikacijski obrazac zajednice. Njihove se granice mogu preklapati kada vijest istodobno postane povod za široko sudjelovanje korisnika u digitalnoj kulturi.
U odnosima s javnošću trendjacking može pridonijeti približavanju organizacije određenim javnostima i pokazati razumijevanje njihovih interesa. Primjerice, knjižnica može popularan format kratkoga videa prilagoditi preporukama za čitanje, a sportski klub aktualni meme povezati s iskustvima navijača. Takvi hipotetski primjeri pokazuju kako ista taktika može služiti informiranju, zabavi i jačanju osjećaja pripadnosti. Prikladnost proizlazi iz razumljive veze između trenda, organizacije i publike.
Primjena zahtijeva praćenje razgovora, razumijevanje izvornoga značenja trenda i pravodobnu procjenu njegove relevantnosti. MacFarlane (2026) naglašava potrebu prilagodbe trendova identitetu brenda i njihova kombiniranja s izvornim sadržajem. Brzina objavljivanja važna je zbog kratkoga životnog ciklusa mnogih trendova, ali ne može nadomjestiti kreativnost i razumijevanje konteksta. Zakašnjela ili površna objava može djelovati neuvjerljivo, osobito kada organizacija samo ponavlja sadržaj koji su drugi već iscrpili.
Etička procjena uključuje osjetljivost prema sudionicima događaja i mogućim posljedicama poruke. Posebnu pozornost zahtijevaju trendovi povezani s tragedijama, sukobima ili ranjivim skupinama. Komunikacijski je problematično koristiti tuđu patnju kao povod za samopromociju. Potrebno je provjeriti i podrijetlo izraza, slike ili simbola jer njihovo značenje može biti drukčije od prvoga dojma komunikatora.
Uspješnost trendjackinga procjenjuje se prema komunikacijskom cilju: relevantnom dosegu, kvaliteti interakcije, razumijevanju poruke i odnosu publike prema organizaciji. Velik broj pregleda ne potvrđuje automatski reputacijsku korist. Analiza treba razlikovati pozitivno sudjelovanje od ismijavanja, prijepora ili pozornosti koja nema vezu s organizacijskim ciljevima. Trendjacking zato treba promatrati kao povremenu taktiku unutar šire strategije odnosa s javnošću. Njegova je vrijednost u pravodobnom povezivanju kulturnoga trenutka s vjerodostojnim doprinosom organizacije.
Povezane natuknice
Newsjacking; Digitalni odnosi s javnošću; Medijska kultura; Viralna komunikacija; Meme; Društveni mediji; Marketing u stvarnom vremenu.
Izvori i literatura
MacFarlane, R. (2026, April 23). Trendjacking: How to get it right (by doing it less). Sprout Social. https://sproutsocial.com/insights/trendjacking/
Scott, D. M. (2011). Newsjacking: How to inject your ideas into a breaking news story and generate tons of media coverage. Wiley.
Tomaš, A. (2022). Komunikacijski menadžment. AT Communication Story.
Tomić, Z. (2023.): Enciklopedijski rječnik odnosa s javnošću, Synopsis, Sveučilište u Mostaru, Zagreb, Mostar, Sarajevo.
Tomić, Z. (2016.): Odnosi s javnošću – Teorija i praksa, 2. izd, Synopsis, Zagreb, Sarajevo.
Preporučeno citiranje
Tomaš, A. (2026). Trendjacking. U PR TOMIĆ – Enciklopedija odnosa s javnošću. https://prtomic.com/hr/enciklopedija