Autorica: Jelena Blaži
Žene u odnosima s javnošću označuju područje profesionalne i znanstvene analize koje obuhvaća doprinos žena u razvoju profesije, njihov profesionalni položaj te načine na koje rodni odnosi oblikuju komunikacijski rad, upravljanje i profesionalno priznanje. Razlikuje se feminizacija profesije, odnosno povećanje udjela žena među zaposlenima, od rodne ravnopravnosti, koja uključuje jednakost mogućnosti, pristup odlučivanju i pravedno vrednovanje rada. Brojčana zastupljenost stoga nije pouzdan pokazatelj raspodjele profesionalne moći (Grunig et al., 2001; Aldoory & Toth, 2002).
Povijesni razvoj i istraživanja
Povijest odnosa s javnošću dugo je naglašavala djelovanje istaknutih muškaraca, premda su žene sudjelovale u razvoju komunikacijskoga savjetovanja i profesionalnih praksi. Među pionirkama ističe se Doris E. Fleischman, čiji je doprinos radu i idejama agencije Edwarda Bernaysa naknadno potpunije historiografski obrađen (Lamme, 2007). Prekretnicu u istraživanju položaja žena predstavlja izvješće The Velvet Ghetto iz 1986., koje je upozorilo na povezanost rastuće zastupljenosti žena s razlikama u plaćama, statusu i profesionalnim ulogama. Izraz „baršunasti geto” opisuje profesiju dostupnu ženama, ali obilježenu preprekama njihovu napredovanju (Cline et al., 1986). Četrdeset godina poslije rasprava obuhvaća i nesigurne, projektne te samostalne oblike komunikacijskoga rada (Topic-Rutherford, 2026).
Profesionalne uloge, vodstvo i nejednakosti
Klasična istraživanja razlikuju tehničke uloge, povezane s pripremom sadržaja i provedbom aktivnosti, te menadžerske uloge, koje uključuju istraživanje, planiranje, savjetovanje uprave i strateško odlučivanje. Ta podjela opisuje vrstu odgovornosti, a ne nepromjenjive kategorije radnih mjesta. Rodna nejednakost može nastati kada se ženama češće dodjeljuju provedbeni zadatci, dok se odlučivanje i upravljački autoritet koncentriraju drugdje (Grunig et al., 2001).
Horizontalna rodna segregacija odnosi se na neravnomjernu zastupljenost u različitim poslovima, a vertikalna na nejednak pristup hijerarhijskim razinama. „Stakleni strop” označuje teško vidljive prepreke dosezanju najviših položaja. Srodni pojmovi „ljepljivi pod” i „materinski zid” upućuju na otežano napredovanje s nižih razina te na stereotipe povezane s roditeljstvom. Takve prepreke proizlaze iz organizacijskih pravila, neformalnih mreža, očekivanja o vodstvu i raspodjele skrbi, a ne isključivo iz individualnih odluka zaposlenica (Wrigley, 2002; Brubaker et al., 2026).
Razlike u primanjima potrebno je razmatrati uz radno iskustvo, sektor, hijerarhijski položaj i opseg odgovornosti; ukupni jaz u plaćama nije isto što i nejednaka plaća za usporediv rad (Aldoory & Toth, 2002). Istraživanja u Indiji i Vijetnamu dodatno pokazuju da se velika zastupljenost žena može održavati usporedno s rodno oblikovanim očekivanjima o legitimnosti vodstva i ograničenim pristupom autoritetu. Nalaze tih kontekstualno različitih studija ipak nije moguće nekritički generalizirati na cijelu profesiju (Bakhshi & De, 2026; Ly-Le et al., 2025).
Organizacijska kultura i profesionalna dobrobit
Organizacijska kultura utječe na kriterije napredovanja, pristup mentorstvu, raspodjelu važnih projekata i prihvaćenost različitih stilova vođenja. Očekivanja stalne dostupnosti i neravnomjerna raspodjela obveza skrbi mogu dodatno otežati profesionalni razvoj. Profesionalna dobrobit obuhvaća odnose sa suradnicima, usklađenost poslovnoga i privatnoga života te mogućnost etički autonomnoga djelovanja. Međunarodno istraživanje Garstena i suradnika (2025) povezuje negativna iskustva rada s udaljenošću od uprave i neskladom osobnih vrijednosti s profesionalnom praksom, ali ne predstavlja izravan dokaz rodnih razlika.
Feministički i suvremeni istraživački pristupi
Feministički pristupi propituju kako se u profesiji oblikuju autoritet, profesionalne norme i priznanje, pritom ne poistovjećujući suradnju, empatiju i dijalog s prirođenim osobinama žena (Aldoory, 2003). Intersekcionalna perspektiva razmatra međudjelovanje roda s dobi, društvenim položajem, etničkom pripadnošću i drugim okolnostima; iskustva žena stoga nisu jedinstvena. Sustavni pregled 223 rada o ženama u odnosima s javnošću pokazao je prevlast istraživanja njihovih profesionalnih iskustava (Topić et al., 2020). Noviji pregled 175 radova o rodu u strateškom komuniciranju upozorava na čestu binarnu operacionalizaciju roda i slabiju zastupljenost medijske i društvene razine analize (Marschlich, 2026). Njemačkojezična istraživanja istodobno potvrđuju postojanje samostalne europske istraživačke tradicije (Fröhlich, 2026).
Hrvatski kontekst i suvremena perspektiva
Istraživanje provedeno na temelju 21 dubinskoga intervjua sa stručnjakinjama u hrvatskim odnosima s javnošću pokazalo je da se rodni stereotipi i obrasci organizacijskoga ponašanja mogu održavati i u profesiji s velikim udjelom žena (Polić & Holy, 2021). Novija hrvatska istraživanja razmatraju odnose na radnom mjestu, usklađivanje rada i privatnoga života te iskustva diskriminacije i uznemiravanja, uz utvrđene rodne razlike u promatranim dimenzijama (Geiger Zeman et al., 2025). Istražuju se i očekivanja studentica povezana sa samostalnim radom u komunikacijskoj industriji (Holy et al., 2025).
Položaj žena u odnosima s javnošću zato nije pitanje same zastupljenosti, nego pristupa resursima, profesionalnom priznanju i strateškom odlučivanju. Daljnja istraživanja zahtijevaju povezivanje individualnih iskustava s organizacijskim i društvenim mehanizmima, usporedbu nacionalnih konteksta te kritičko vrednovanje uvjeta rada i profesionalne ravnopravnosti.
Povezane natuknice
Izvori i literatura
Aldoory, L. (2003). The empowerment of feminist scholarship in public relations and the building of a feminist paradigm. Communication Yearbook, 27.
Aldoory, L., & Toth, E. L. (2002). Gender discrepancies in a gendered profession: A developing theory for public relations. Journal of Public Relations Research, 14(2).
Bakhshi, M., & De, P. (2026). Majority without authority: Discursive power and women’s leadership in Indian public relations. Public Relations Review, 52(5).
Brubaker, P. J., Thompson, K. R., Wilson, C., & Pelham, S. B. (2026). The confidence trap: A conceptual framework for understanding the gendered leadership gap in public relations. Public Relations Review, 52(2).
Cline, C. G., Toth, E. L., Turk, J. V., Walters, L. M., Johnson, N., & Smith, H. (1986). The velvet ghetto: The impact of the increasing percentage of women in public relations and business communication. IABC Research Foundation.
Fröhlich, R. (2026). Professional field of public relations/PR and gender. U J. Dorer, B. Geiger, B. Hipfl i V. Ratković (ur.), Handbook of media and gender: Perspectives and findings of feminist communication and media studies (str. 269–282). Palgrave Macmillan.
Garsten, N., Anton, A., Benecke, D. R., Glăvan, E., & Tibaingana, A. (2025). A global exploration of workplace well-being in public relations. Public Relations Review, 51(5).
Geiger Zeman, M., Miletić, G.-M., & Topić, M. (2025). Well-being and gender differences in PR and communication sector in Croatia: Descriptive analysis of interpersonal relationships, work–life (in)balance and experiences of discrimination. U M. Holy, J. Budak i R. Medić (ur.), Creativity 360 degrees: Exploring the dynamics of the creative industries in Southeast Europe. Emerald Publishing.
Grunig, L. A., Toth, E. L., & Hon, L. C. (2001). Women in public relations: How gender influences practice. Guilford Press.
Holy, M., Miletić, G.-M., & Geiger Zeman, M. (2025). Becoming and being freelance PR women in Croatia: Female students’ perspective. U A. Anton, R. Moise (eds.), Gender and freelancing in the communication industries: Experiences, practices, discourses. Emerald Publishing.
Lamme, M. O. (2007). Outside the prickly nest: Revisiting Doris Fleischman. American Journalism, 24(3). Ly-Le, T.-M., Dang, T., Do, N., & Nguyen, V.-A. (2025). Breaking barriers: Gender dynamics and women’s leadership in Vietnam’s public relations industry. U G. Bosah, R. E. Hinson, E. K. Adae (eds.), Redefining public relations in emerging markets: Regional insights from Africa, South America and Asia. Palgrave Macmillan.
Marschlich, S. (2026). Gender and strategic communication: A systematic review of gender research in strategic communication and future directions. International Journal of Strategic Communication.
Polić, M., & Holy, M. (2021). Gender-biased office culture in Croatian PR industry: Why feminine sectors practice masculine patterns? Corporate Communications: An International Journal, 26(4).
Topić, M., Cunha, M. J., Reigstad, A., Jelen-Sanchez, A., & Moreno, Á. (2020). Women in public relations (1982–2019). Journal of Communication Management, 24(4).
Topic-Rutherford, M. (2026). Editorial 31.4: Forty years after The Velvet Ghetto report – from women’s work to the legitimacy of public relations. Corporate Communications: An International Journal, 31(4).
Wrigley, B. J. (2002). Glass ceiling? What glass ceiling? A qualitative study of how women view the glass ceiling in public relations and communications management. Journal of Public Relations Research, 14(1).
Preporučeno citiranje
Blaži, J. (2026). Žene u odnosima s javnošću. U PR TOMIĆ – Enciklopedija odnosa s javnošću. https://prtomic.com/hr/enciklopedija