DUBINSKI INTERVJU

Autor: Ratko Zelenika

Dubinski intervju kvalitativna je znanstvena metoda prikupljanja podataka i informacija kojom istraživač kroz razgovor nastoji podrobno razumjeti iskustva, stavove, motive i značenja koja sudionik pripisuje određenoj pojavi i fenomenu. Njegova je svrha istražiti kako osoba razumije vlastito djelovanje i društvene okolnosti, uključujući razloge koji se teško mogu obuhvatiti unaprijed ponuđenim odgovorima. Dubina intervjua proizlazi iz razrađenosti razgovora, dodatnih pitanja i povezivanja iskaza s njihovim kontekstom, a ne samo iz trajanja razgovora (Morris, 2015).

Metodološki oslonac za razumijevanje intervjuiranja pružaju Zelenikina djela Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i stručnog djela (2000) i Znanstvene kvalitativne metode (2014). U potonjem djelu intervjuiranje se obrađuje među znanstvenim metodama, uz promatranje, deskripciju, uspoređivanje i studiju slučaja. Takav okvir omogućuje povezivanje intervjua s drugim postupcima istraživanja. Pritom intervjuiranje obuhvaća različite oblike razgovora, dok dubinski intervju posebno naglašava razumijevanje iskustava i značenja. Odabir metode potrebno je obrazložiti istraživačkim problemom i vrstom spoznaje koju se želi postići.

Najčešće se provodi kao polustrukturirani razgovor. Istraživač priprema vodič s ključnim temama i otvorenim pitanjima, ali njihov redoslijed i formulaciju prilagođava tijeku razgovora. Sudioniku omogućuje da odgovori vlastitim riječima, navede primjere i objasni okolnosti događaja. Dodatnim pitanjima, poput „Možete li opisati konkretnu situaciju?” ili „Što vam je to značilo?”, produbljuje odgovore i razjašnjava nejasnoće. Dubinski intervju može biti i nestrukturiran; dubina razgovora i stupanj njegove strukturiranosti predstavljaju različita obilježja metode (Morris, 2015; Rubin & Rubin, 2012).

Priprema uključuje definiranje istraživačkih pitanja, odabir sudionika, oblikovanje vodiča i dogovor o uvjetima razgovora. Sudionici se često biraju namjerno, prema relevantnosti njihova iskustva ili poznavanju teme. Potrebno je objasniti zašto upravo odabrane osobe mogu pridonijeti razumijevanju problema. Vodič treba obuhvatiti ključne teme, uz dovoljno prostora za iskustva koja istraživač nije unaprijed predvidio. Probni razgovor može pomoći provjeri razumljivosti pitanja i primjerenosti njihova slijeda (Morris, 2015).

Kvaliteta intervjua ovisi o istraživačevoj sposobnosti slušanja, postavljanja razumljivih pitanja i prepoznavanja tema koje zahtijevaju dodatno istraživanje. Važno je izbjeći sugestivna pitanja, preuranjeno vrednovanje odgovora i nametanje vlastitih pretpostavki. Povjerenje olakšava razgovor, ali istraživač mora ostati svjestan utjecaja koji njegova prisutnost, položaj i način razgovora imaju na dobivene iskaze. Intervju je situacija u kojoj se značenja izražavaju i razjašnjavaju kroz odnos istraživača i sudionika (Brinkmann & Kvale, 2015).

U odnosima s javnošću dubinski intervju može služiti istraživanju očekivanja dionika, iskustava zaposlenika, organizacijske kulture, povjerenja i reputacije. Primjerice, razgovori sa zaposlenicima mogu pomoći razumjeti zašto službene poruke uprave doživljavaju drukčije od njezinih namjera. Intervjui s predstavnicima zajednice mogu otkriti razloge nepovjerenja prema organizaciji. Takvi podaci pomažu oblikovati istraživačke pretpostavke, pripremiti anketni instrument ili objasniti rezultate kvantitativnog istraživanja. Metoda intervjua tako omogućuje povezivanje komunikacijskih poruka s iskustvima javnosti i organizacijskim djelovanjem.

Uz pristanak sudionika razgovor se može snimiti i transkribirati. Analiza i ocjena obuhvaća pažljivo čitanje, kodiranje i tumačenje relevantnih obrazaca, razlika i proturječja. Istraživač treba pokazati kako zaključci proizlaze iz podataka, informacija i spoznaja, a citate sudionika prikazati u odgovarajućem kontekstu. Opis iskaza potrebno je razlikovati od njihove interpretacije. Posebno su važni informirani pristanak, povjerljivost, zaštita identiteta i mogućnost odustajanja od sudjelovanja. Kod osjetljivih tema potrebno je voditi računa o emocionalnim i društvenim posljedicama razgovora (Brinkmann & Kvale, 2015).

Prednosti znanstvene metode intervjua jesu bogatstvo podataka, informacija i spoznaja, fleksibilnost i mogućnost razumijevanja složenih iskustava. Ograničenja uključuju zahtjevnu provedbu i analizu i ocjenu, ovisnost o komunikacijskim vještinama istraživača te mogućnost društveno poželjnih odgovora. Iskazi predstavljaju sudionikovo razumijevanje događaja, pa ih treba tumačiti uz svijest o pamćenju, perspektivi i okolnostima razgovora. Rezultati istraživanja, u pravilu, se ne koriste za statističko poopćavanje na cijelu populaciju. Njihova se vrijednost procjenjuje prema dubini objašnjenja, transparentnosti postupka i relevantnosti za istraživačka pitanja (Morris, 2015; Rubin & Rubin, 2012).

**Povezane natuknice **

Kvalitativno istraživanje; Polustrukturirani intervju; Fokusna skupina; Istraživanje javnosti; Analiza situacije; Tematska analiza; Društvena istraživanja.