HR · Croatian-language edition Return to the English portal ↗

FASHION (MODNI) ODNOSI S JAVNOŠĆU

fashion public relations, fashion PR

Fashion (modni) odnosi s javnošću specijalizirano su područje odnosa s javnošću usmjereno na strateško upravljanje komunikacijom modnih dizajnera, modnih kuća, brendova, proizvođača, trgovaca, modnih događaja i drugih sudionika modne industrije.

Autor: Zoran Tomić

Fashion (modni) odnosi s javnošću specijalizirano su područje odnosa s javnošću usmjereno na strateško upravljanje komunikacijom modnih dizajnera, modnih kuća, brendova, proizvođača, trgovaca, modnih događaja i drugih sudionika modne industrije. Obuhvaćaju izgradnju identiteta, imidža i reputacije modnog brenda, odnose s modnim medijima, organizaciju događaja, suradnju s poznatim osobama i influencerima, stvaranje digitalnih sadržaja, krizno komuniciranje te predstavljanje društvene i okolišne odgovornosti organizacije.

Fashion odnosi s javnošću ne mogu se svesti na promociju odjeće, obuće i modnih dodataka. Moda je istodobno industrija, sustav kulturne proizvodnje i oblik društvenog izražavanja. Odijevanjem se iskazuju identitet, pripadnost, društveni položaj, rod, ukus, životni stil i odnos prema prevladavajućim kulturnim vrijednostima. Zbog toga djelotvoran fashion PR zahtijeva poznavanje povijesti mode, društvenih promjena, estetskih kodova i poslovne strukture modne industrije (Topić-Rutherford, 2026).

Povijesni i društveni razvoj

Razvoj fashion odnosa s javnošću povezan je s razvojem modne industrije, robnih kuća, modnih časopisa, fotografije, visoke mode, konfekcijske proizvodnje i potrošačke kulture. Pouillard (2013) pokazuje da su se modno predviđanje i organizirani odnosi s javnošću razvijali usporedno već između 1920. i 1940. godine. Edward Bernays prepoznao je modu kao osobito pogodno područje simboličkog utjecaja jer se individualni izbori odjeće mogu pretvoriti u kolektivne obrasce ponašanja.

Topić-Rutherford (2026) razvoj modnog oglašavanja i odnosa s javnošću smješta u širi povijesni i sociološki kontekst. Promjene stilova nisu bile samo rezultat kreativnih odluka dizajnera nego su bile povezane s društvenim klasama, položajem žena, ekonomskim promjenama, popularnom kulturom, tehnološkim razvojem i promjenama potrošačkih navika. Stručnjaku za fashion PR zato nije dovoljno poznavanje komunikacijskih tehnika; potreban mu je kulturni kapital koji omogućuje razumijevanje podrijetla stilova, simbolike odjevnih predmeta i nasljeđa pojedinih modnih kuća.

U početnoj fazi fashion PR bio je pretežno usmjeren na publicitet. Modne revije, ekskluzivna predstavljanja, izlozi robnih kuća, fotografije poznatih osoba i izvještaji iz društvenog života služili su privlačenju pozornosti. Razvojem profesionalnih komunikacijskih odjela praksa se proširila na sustavne odnose s urednicima, novinarima, fotografima i stilistima, distribuciju priopćenja i fotografija te planiranje komunikacije novih kolekcija (Jackson & Shaw, 2006).

Funkcije i područja djelovanja

Jedna je od temeljnih funkcija fashion PR-a izgradnja prepoznatljivog identiteta modnog brenda. Komunikacijom se predstavljaju povijest modne kuće, kreativna vizija dizajnera, estetska obilježja kolekcije i vrijednosti s kojima se brend povezuje. U tom smislu fashion PR ne prodaje samo proizvod nego javnosti objašnjava što brend predstavlja, po čemu se razlikuje od konkurenata i zašto bi trebao biti kulturno i tržišno relevantan.

Odnosi s modnim medijima tradicionalno su središnje područje fashion PR-a. Stručnjaci održavaju odnose s novinarima, urednicima, fotografima, producentima i stilistima, pripremaju priopćenja i medijske komplete, organiziraju intervjue te posuđuju odjevne predmete i modne dodatke za snimanja, editorijale i javne nastupe. Suradnja s modnim časopisima zahtijeva razumijevanje njihove uređivačke politike, rokova, vizualnog identiteta i strukture publike (Topić-Rutherford, 2026).

Priopćenje za medije u modnoj industriji najčešće se odnosi na predstavljanje kolekcije, dizajnera, suradnje, događaja ili poslovne inicijative. Tekstualni dio prate profesionalne fotografije, informacije o materijalima, biografski podatci o dizajneru i poveznice na digitalne sadržaje. Priopćenje mora biti informativno i novinarski upotrebljivo, ali istodobno usklađeno s identitetom i estetikom brenda (Topić-Rutherford, 2026).

Modne revije i događaji nisu samo mjesta prikazivanja proizvoda nego komunikacijski prostori u kojima se stvara iskustvo brenda. Njihova organizacija obuhvaća izbor prostora, scenografije, glazbe i modela, sastavljanje popisa uzvanika, akreditiranje medija, upravljanje protokolom i komunikaciju nakon događaja. Topić-Rutherford (2026) upravljanje događajima izdvaja kao jedno od temeljnih područja praktičnog rada u fashion odnosima s javnošću.

Fashion PR također uključuje product placement, sponzorstva, suradnju s poznatim osobama, ambasadorstva i oblikovanje promotivnih materijala. Te se aktivnosti provode kao dio širega promotivnog miksa, zajedno s oglašavanjem, unapređenjem prodaje, vizualnim merchandisingom i osobnom prodajom (Cope & Maloney, 2016).

Moda kao sustav simboličke komunikacije

Vrijednost modnog proizvoda ne proizlazi samo iz njegove praktične uporabe. Odjevni predmeti nose društvene i kulturne asocijacije koje potrošaču omogućuju izražavanje stvarnog ili željenog identiteta. McCracken (1986) objašnjava da se kulturna značenja iz društvenog svijeta prenose na proizvode, a zatim posredovanjem potrošačkih rituala postaju dio života i identiteta potrošača.

U tom procesu važnu ulogu imaju dizajneri, modni časopisi, novinari, stilisti, fotografi, poznate osobe i stručnjaci za odnose s javnošću. McCracken (1989) pokazuje da poznate osobe na proizvode prenose kulturne osobine po kojima ih javnost prepoznaje. Uspjeh takve suradnje zato ovisi o usklađenosti javnog imidža poznate osobe s identitetom i ciljnom publikom modnog brenda.

Iz sociokulturne perspektive stručnjaci za odnose s javnošću djeluju kao kulturni posrednici: odabiru koje će stilove, osobe i vrijednosti učiniti vidljivima te sudjeluju u njihovoj interpretaciji i društvenoj legitimaciji (Edwards, 2012). Fashion PR stoga nije neutralno prenošenje informacija, nego profesionalna praksa koja može utjecati na predodžbe o ljepoti, tijelu, statusu, rodu, uspjehu i poželjnom načinu života (Fitch & Motion, 2020; Topić-Rutherford, 2026).

Digitalni fashion PR i influenceri

Digitalizacija je promijenila strukturu modne komunikacije. Modni časopisi i profesionalni urednici više nisu jedini posrednici između brendova i potrošača. Modne organizacije danas izravno objavljuju sadržaje, prenose revije, predstavljaju kolekcije i komuniciraju s publikom putem mrežnih stranica i društvenih platformi. Istodobno potrošači mogu komentirati, preporučivati, mijenjati ili osporavati poruke brenda.

Cassidy i Fitch (2013a) utvrdile su da su društveni mediji proširili područje fashion PR-a i omogućili neposredniju komunikaciju s publikom. Njihovo istraživanje također pokazuje da sami praktičari svoj rad smatraju strateškim i usmjerenim na odnose, premda se fashion PR u javnosti često prikazuje kao glamurozno, površno i dominantno publicitetsko zanimanje (Cassidy & Fitch, 2013b).

Digitalni fashion PR obuhvaća upravljanje društvenim mrežama, digitalno pripovijedanje, proizvodnju fotografskih i videosadržaja, praćenje reakcija publike te suradnju s influencerima. Izbor influencera ne treba se temeljiti samo na broju pratitelja. Važni su vjerodostojnost, kvaliteta sadržaja, struktura publike, stvarna razina angažmana i usklađenost influencera s identitetom brenda. Lea-Greenwood (2012) ističe potrebu integriranja pojedinih komunikacijskih alata u jedinstvenu strategiju, kako bi oglasi, odnosi s javnošću, digitalni kanali i prodajna komunikacija slali međusobno usklađene poruke.

Umjetna inteligencija u fashion PR-u

Umjetna inteligencija sve se više koristi za analizu trendova i podataka o potrošačima, personalizaciju sadržaja, izradu opisa proizvoda, razvoj kampanja i proizvodnju vizualnih materijala. Uvođenje umjetne inteligencije može povećati brzinu i učinkovitost komunikacije, ali zahtijeva ljudski nadzor i jasne etičke standarde. Galloway i Swiatek (2018) upozoravaju da utjecaj umjetne inteligencije na odnose s javnošću nije ograničen na automatizaciju pojedinih zadataka, nego mijenja način prikupljanja podataka, donošenja odluka i uspostavljanja odnosa s javnostima.

U modnoj komunikaciji posebno su značajni virtualni influenceri, digitalni modeli i računalno generirane kampanje. Njihova uporaba otvara pitanja autentičnosti, transparentnosti, autorskih prava, prikrivenog oglašavanja i odgovornosti za proizvedeni sadržaj. Istraživanja pokazuju da spoznaja o uporabi umjetne inteligencije može utjecati na procjenu autentičnosti poruke i reakcije potrošača (Kirk & Givi, 2025). Zbog toga fashion PR mora jasno razlikovati stvarne i sintetičke sadržaje te osigurati da tehnološka inovacija ne naruši povjerenje u brend. Etički i reputacijski izazovi

Modna industrija izložena je kritikama zbog radnih uvjeta, brze mode, prekomjerne proizvodnje, onečišćenja, nerealističnih tjelesnih standarda, nedostatka različitosti i kulturnog prisvajanja. Zbog toga krizno komuniciranje i komunikacija društvene odgovornosti postaju sastavni dijelovi fashion PR-a (Topić-Rutherford, 2026).

Poseban reputacijski rizik predstavlja greenwashing, odnosno stvaranje dojma ekološke odgovornosti bez dovoljno dokaza i stvarnih promjena u poslovanju. Sličan problem nastaje kada se različitost, uključivost ili rodna ravnopravnost koriste samo kao promotivni motivi. Vjerodostojna komunikacija mora proizlaziti iz stvarnog identiteta, svrhe i ponašanja brenda, a ne samo iz njegove želje za medijskom vidljivošću (Attwood, 2023).

Fashion odnosi s javnošću stoga predstavljaju specijalizirano područje strateškog komuniciranja koje povezuje povijest mode, kulturno znanje, kreativnost, poslovne ciljeve, medijske odnose, digitalne tehnologije i reputacijsku odgovornost. Njihova se uspješnost ne mjeri samo brojem medijskih objava, nego i sposobnošću modnog brenda da izgradi prepoznatljiv identitet, vjerodostojne odnose i dugoročnu reputaciju.

Povezane natuknice

Brend; Brendiranje; Celebrity odnosi s javnošću; Digitalni odnosi s javnošću; Društvena odgovornost; Društvene mreže; Influencer marketing; Integrirana marketinška komunikacija; Korporativni identitet; Korporativni imidž; Korporativna reputacija; Krizno komuniciranje; Modna komunikacija; Odnosi s medijima; Organizacija događaja; Product placement; Publicitet; Virtualni influenceri.

Izvori i literatura

Literatura

Attwood, S. (2023). Beautiful PR: Finding your brand’s heartbeat for authenticity in communication. Practical Inspiration Publishing.

Cassidy, L., & Fitch, K. (2013a). Beyond the catwalk: Fashion public relations and social media in Australia. Asia Pacific Public Relations Journal, 14(1–2).

Cassidy, L., & Fitch, K. (2013b). “Parties, air-kissing and long boozy lunches”? Public relations in the Australian fashion industry. PRism, 10(1).

Cope, J., & Maloney, D. (2016). Fashion promotion in practice. Fairchild Books.

Edwards, L. (2012). Exploring the role of public relations as a cultural intermediary occupation. Cultural Sociology, 6(4).

Fitch, K., & Motion, J. (2020). Popular culture and social change: The hidden work of public relations. Routledge.

Galloway, C., & Swiatek, L. (2018). Public relations and artificial intelligence: It’s not (just) about robots. Public Relations Review, 44(5).

Jackson, T., & Shaw, D. (2006). The fashion handbook. Routledge.

Kirk, C. P., & Givi, J. (2025). The AI-authorship effect: Understanding authenticity, moral disgust, and consumer responses to AI-generated marketing communications. Journal of Business Research, 186, 114984.

Lea-Greenwood, G. (2012). Fashion marketing communications. Wiley.

McCracken, G. (1986). Culture and consumption: A theoretical account of the structure and movement of the cultural meaning of consumer goods. Journal of Consumer Research, 13(1).

McCracken, G. (1989). Who is the celebrity endorser? Cultural foundations of the endorsement process. Journal of Consumer Research, 16(3).

Pouillard, V. (2013). The rise of fashion forecasting and fashion public relations, 1920–1940: The history of Tobé and Bernays. U H. Berghoff, T. Kühne (eds.), Globalizing beauty: Consumerism and body aesthetics in the twentieth century (str. 151–169). Palgrave Macmillan.

Topić-Rutherford, M. (2026). Fashion advertising and public relations: A historical and sociological perspective. Routledge.

Preporučeno citiranje natuknice

Tomić, Z. (2026). Fashion (modni) odnosi s javnošću. U PR TOMIĆ – Enciklopedija odnosa s javnošću. https://prtomic.com/hr/enciklopedija