HERMES

Autor: Zoran Tomić

Hermes je u grčkoj mitologiji glasnik bogova, zaštitnik putnika, trgovaca i putova te božanstvo povezano s rječitošću, snalažljivošću i lukavstvom. Sin Zeusa i Maje, posreduje između bogova i ljudi te prati duše pokojnika u podzemni svijet. U rimskoj tradiciji odgovara mu Merkur. Njegova se uloga u ovoj natuknici tumači kao simboličko polazište za razumijevanje brzine komunikacije, prijenosa informacija, povezivanja različitih svjetova i odgovornosti komunikacijskoga posrednika (Theoi Project).

Hermes se često prikazuje s krilatim sandalama, putničkim šeširom i glasničkim štapom, grčki kerykeion, latinski caduceus. Ti atributi upućuju na kretanje, dostupnost i glasničku službu. Brzina mu omogućuje prenošenje poruka preko udaljenosti i granica koje drugi teško svladavaju. Njegov lik zato može simbolizirati zahtjev za pravodobnim komuniciranjem: informacija treba stići do odgovarajućega primatelja dok još može pomoći razumijevanju događaja ili donošenju odluke. Takvo povezivanje antičkoga simbola i suvremene komunikacije predstavlja interpretaciju, a ne izvornu komunikacijsku teoriju (Theoi Project).

Kao glasnik Hermes povezuje različite aktere, prenosi zahtjeve i omogućuje susret. Njegova posrednička uloga može se usporediti s radom komunikacijskoga stručnjaka koji organizacijske odluke objašnjava javnostima, a njihove potrebe i reakcije prenosi upravi. Posredovanje pritom zahtijeva razumijevanje obiju strana. Poruka može biti doslovno prenesena, a ipak ostati nerazumljiva ako primatelj ne poznaje njezin kontekst. Hermesova simbolika stoga otvara pitanje kako očuvati smisao poruke dok se ona prilagođava jeziku, iskustvu i očekivanjima različitih ljudi.

Njegova povezanost s putovima, putnicima i trgovinom omogućuje i simboličko tumačenje umrežavanja. Trgovina ovisi o susretu, razmjeni, informacijama i pregovaranju, dok putovi stvaraju mogućnost povezivanja udaljenih zajednica. U suvremenim odnosima s javnošću takva se povezanost može prepoznati u izgradnji mreža dionika, održavanju kontakata i otvaranju prostora za suradnju. Vrijednost mreže proizlazi iz kvalitete odnosa, povjerenja i mogućnosti razmjene. Sam broj kontakata ne pokazuje koliko se sudionici međusobno razumiju ili mogu zajednički djelovati.

Hermes, međutim, ima i ambivalentnu ulogu. U Homerskoj himni Hermesu prikazan je kao domišljato božanstvo koje krade Apolonovu stoku, prikriva tragove i pokušava izbjeći odgovornost. Istodobno izrađuje liru, a darovanjem instrumenta Apolonu pridonosi razrješenju sukoba i uspostavljanju njihova odnosa. Pripovijest povezuje inventivnost, obmanu, razmjenu i pomirenje. Komunikacijska se vještina tako pokazuje kao sposobnost koja može služiti različitim ciljevima: stvaranju odnosa, ali i prikrivanju postupaka (Homeric hymn to Hermes, 1914.).

U etičkom razmatranju odnosa s javnošću Hermes može simbolizirati tanku granicu između uvjeravanja i manipulacije. Uvjeravanje omogućuje primatelju da razmotri argumente i donese vlastitu prosudbu. Manipulativno komuniciranje nastoji usmjeriti njegovu odluku prikrivanjem relevantnih okolnosti, iskorištavanjem ranjivosti ili stvaranjem pogrešnoga dojma. Za procjenu komunikacije zato su važni istinitost poruke, namjera pošiljatelja, transparentnost interesa i posljedice za primatelja. Retorička spretnost sama po sebi ne jamči etičnost postupka.

Povezivanje Hermesa s dezinformiranjem također je suvremena interpretacija njegova lukavstva. Wardle i Derakhshan (2017.) razlikuju pogrešne informacije koje se prenose bez namjere nanošenja štete od namjerno proizvedenih i širених neistinitih informacija te štetne uporabe istinitih podataka. Njihov okvir pokazuje zašto je potrebno razmatrati poruku, aktere i načine tumačenja. U toj perspektivi brzina prijenosa može povećati doseg obmane, dok povjerenje u posrednika može olakšati njezino prihvaćanje.

Hermesova simbolika korisna je za promišljanje profesionalne odgovornosti komunikatora. On predstavlja sposobnost povezivanja, prilagodbe i brzoga djelovanja, ali istodobno upozorava na mogućnost zlouporabe tih sposobnosti. U odnosima s javnošću posrednik treba omogućiti da informacije budu razumljive, provjerljive i dostupne javnostima. Pravodobnost dobiva punu vrijednost kada je povezana s točnošću, a uvjerljivost kada poštuje slobodu prosudbe. Hermes tako pruža metaforički okvir za raspravu o komunikaciji koja istodobno traži djelotvornost, povjerenje i etičku odgovornost.

Povezane natuknice

Posredovanje; Glasnogovorništvo; Uvjeravanje; Manipulacija; Dezinformacije; Umrežavanje; Etika odnosa s javnošću.