Internet je globalni sustav međusobno povezanih računalnih mreža koje razmjenjuju podatke primjenom zajedničkih komunikacijskih protokola. Kao „mreža svih mreža“ povezuje uređaje, organizacije i korisnike te omogućuje različite usluge, među kojima su elektronička pošta, pristup mrežnim sadržajima, prijenos datoteka, audiovizualna komunikacija i različiti oblici digitalne razmjene. Njegovo djelovanje počiva na interoperabilnosti, odnosno sposobnosti različitih tehničkih sustava da međusobno komuniciraju. Internet nema jednoga vlasnika ni jedinstveno upravljačko središte: infrastruktura, usluge i odgovornosti raspoređene su među brojnim javnim, privatnim i tehničkim akterima.
Internet treba razlikovati od World Wide Weba. Internet je komunikacijska infrastruktura, dok je web jedna od usluga koje se tom infrastrukturom koriste. Web omogućuje pristup međusobno povezanim stranicama i drugim sadržajima putem preglednika. Elektronička pošta, prijenos datoteka i druge usluge mogu djelovati neovisno o webu. Internetska tražilica služi pronalaženju sadržaja, dok internetski preglednik služi njihovu dohvaćanju i prikazivanju. Razlikovanje tih pojmova važno je za razumijevanje tehničkih i komunikacijskih obilježja digitalnog okruženja.
Razvoj interneta povezan je s istraživanjima računalnog umrežavanja i paketnog prijenosa podataka tijekom druge polovice dvadesetog stoljeća. Važan prethodnik bio je ARPANET, čiji su prvi čvorovi povezani 1969. godine. Razvoj protokola TCP/IP omogućio je povezivanje različitih mreža, a njihovo uvođenje u ARPANET 1983. učvrstilo je tehničku osnovu suvremenog interneta. Njegov razvoj bio je rezultat rada brojnih istraživača, sveučilišta, državnih institucija i tehničkih zajednica, a ne jednoga pojedinačnog izuma (Leiner et al., 1997).
Široj javnoj uporabi interneta posebno je pridonio razvoj World Wide Weba. Tim Berners-Lee predložio je njegovu osnovu 1989. tijekom rada u CERN-u. Povezivanje dokumenata hipertekstualnim poveznicama omogućilo je jednostavnije kretanje među informacijama smještenima na različitim računalima. CERN je 1993. omogućio slobodnu uporabu web-softvera, čime je bitno pridonio njegovu brzom širenju (CERN, n.d.).
Tehničko djelovanje interneta temelji se na prijenosu podataka u paketima kroz povezane mreže. Usmjerivači prosljeđuju pakete prema odredištu, a protokoli određuju pravila njihove razmjene. Sustav domenskih imena povezuje ljudima razumljive nazive s mrežnim adresama. Takva arhitektura omogućuje razvoj vrlo različitih aplikacija na zajedničkoj infrastrukturi (Internet Society, n.d.).
Društveno značenje interneta nadilazi njegovu tehničku funkciju. Internet je postao dio gospodarstva, obrazovanja, politike, kulture, medija, rada i svakodnevnih društvenih odnosa. Castells (2002) razvoj interneta povezuje sa širim nastankom mrežnog društva u kojem mreže postaju važan oblik društvene organizacije i raspodjele komunikacijske moći. Internet zato nije samo kanal kojim se informacije prenose: njegovo značenje oblikuju institucije, poslovni modeli, kulturne prakse, pravni okviri i načini uporabe.
Suvremeni razvoj interneta obilježava platformizacija, odnosno premještanje velikog dijela komunikacije i društvenih aktivnosti prema digitalnim platformama koje imaju istodobno infrastrukturnu i tržišnu ulogu. Privatne platforme više ne djeluju samo kao neutralni tehnički posrednici, nego svojim pravilima, algoritmima i poslovnim modelima oblikuju vidljivost sadržaja, pristup informacijama i uvjete društvenog sudjelovanja (Smyrnaios & Baisnée, 2023; Törnberg, 2023).
Platformizaciju ipak treba razlikovati od samog interneta. Decentralizirana tehnička struktura interneta može postojati istodobno s visokom koncentracijom komunikacijske i gospodarske moći u relativno malom broju velikih digitalnih kompanija. Upravo je ta razlika važna za razumijevanje suvremenoga digitalnog prostora: internet kao infrastruktura nije isto što i platforme koje dominiraju pojedinim slojevima njegove svakodnevne uporabe.
Komunikacijski internet obilježavaju multimedijalnost, interaktivnost i mogućnost povezivanja različitih oblika razmjene. Podržava interpersonalnu komunikaciju, obraćanje velikim publikama i mrežnu komunikaciju velikog broja međusobno povezanih korisnika. Granica između proizvođača i primatelja sadržaja postaje propusnija jer korisnici mogu istodobno objavljivati, komentirati, preoblikovati i dalje distribuirati informacije.
U odnosima s javnošću internet je omogućio organizacijama neposrednije objavljivanje informacija i održavanje odnosa s različitim javnostima. Internetske stranice, elektronička pošta, digitalne publikacije, tražilice i društvene platforme služe informiranju, slušanju, savjetovanju i participaciji. Dijaloški pristup naglašava dostupnost korisnih informacija i mogućnost povratne komunikacije (Kent & Taylor, 1998). Sama tehnička mogućnost kontakta, međutim, ne jamči dijalog niti kvalitetan odnos.
Internet mijenja i odnos organizacija prema javnoj vidljivosti. Službene informacije postoje paralelno s novinarskim sadržajima, korisničkim iskustvima, recenzijama, komentarima i drugim izvorima koji nisu pod izravnom kontrolom organizacije. Upravljanje reputacijom zato zahtijeva dostupnost provjerljivih informacija, praćenje relevantnih razgovora i spremnost na obrazlaganje vlastitih postupaka.
Internet je otvorio i nove mogućnosti političke participacije, organiziranja i javnog nadzora vlasti. Međutim, tehnološka dostupnost sama po sebi ne proizvodi demokratsko uključivanje. Istraživanje internetske komunikacije hrvatskih političkih stranaka pokazalo je da potencijal interakcije može ostati neiskorišten kada komunikacijom dominira jednosmjerno predstavljanje izbornih poruka (Bebić, 2011).
Važno ograničenje predstavlja digitalna nejednakost. Ona se više ne odnosi samo na to ima li osoba fizički pristup internetu. Razlike postoje u kvaliteti veze, opremi, digitalnim vještinama, sposobnosti pronalaženja i procjene informacija te u mogućnosti pretvaranja digitalnih resursa u obrazovne, društvene, političke i ekonomske koristi. Zbog toga jednak pristup tehnologiji ne proizvodi nužno jednake društvene ishode (Eynon, 2022; Yang & Zhang, 2023).
Suvremeni izazovi interneta uključuju privatnost, sigurnost, dezinformacije, nadzor, koncentraciju komunikacijske moći i odgovornost platformi. Umjetna inteligencija dodatno mijenja proizvodnju, distribuciju i pronalaženje sadržaja, kao i načine na koje se korisnicima preporučuju informacije. Upravljanje internetom zato se sve više povezuje s pitanjima zaštite ljudskih prava, slobode izražavanja, pristupa informacijama, odgovornosti privatnih aktera i očuvanja javnih vrijednosti.
Internet je tako istodobno tehnička infrastruktura, komunikacijsko okruženje i društvena institucija. Njegovi društveni učinci nisu određeni tehnologijom samom po sebi, nego odnosom tehničke arhitekture, korisničkih praksi, ekonomskih interesa, političkih institucija i društvenih nejednakosti.
Povezane natuknice
Izvori i literatura
Bebić, D. (2011). Uloga interneta u političkoj komunikaciji i poticanju političke uključenosti građana u Hrvatskoj: Izborna kampanja na internetu 2007. Medijske studije, 2 (3-4), 29-46.
Castells, M. (2002). The Internet galaxy: Reflections on the Internet, business, and society. Oxford University Press.
CERN. (n.d.). The birth of the Web. https://home.cern/science/computing/the-birth-of-the-web/
Eynon, R. (2022). Utilising a critical realist lens to conceptualise digital inequality: The experiences of less well-off Internet users. Social Science Computer Review, 41.
Internet Society. (n.d.). How it works. https://www.internetsociety.org/internet/how-it-works/
Kent, M. L., & Taylor, M. (1998). Building dialogic relationships through the World Wide Web. Public Relations Review, 24 (3).
Leiner, B. M., Cerf, V. G., Clark, D. D., Kahn, R. E., Kleinrock, L., Lynch, D. C., Postel, J., Roberts, L. G., & Wolff, S. (1997). A brief history of the Internet. Internet Society.
Smyrnaios, N., & Baisnée, O. (2023). Critically understanding the platformization of the public sphere. European Journal of Communication, 38.
Törnberg, P. (2023). How platforms govern: Social regulation in digital capitalism. Big Data & Society, 10.
UNESCO. (2023). Guidelines for the governance of digital platforms: Safeguarding freedom of expression and access to information through a multistakeholder approach. https://unesdoc.unesco.org/ark:/48223/pf0000387339
Yang, J.-H., & Zhang, M.-Z. (2023). Beyond structural inequality: A socio-technical approach to the digital divide in the platform environment. Humanities and Social Sciences Communications, 10.
Preporučeno citiranje
Bebić, D. (2026). #Internet. U PR TOMIĆ - Enciklopedija odnosa s javnošću. https://prtomic.com/hr/enciklopedija