KOGNITIVNO RATOVANJE

Autor: Luka Martin Tomažič

Pojam kognitivno ratovanje označuje uporabu usklađenih djelovanja, koja često uključuju digitalne alate, kako bi se utjecalo na percepciju, prosudbu i donošenje odluka pojedinaca i skupina, kako bi se one štitile ili narušavale, radi stjecanja strateške prednosti u odnosu na protivnika (NATO Allied Command Transformation, 2023; Claverie i du Cluzel, 2021). Glavna meta nije sama komunikacija i poruka, nego osobito kognicija koja slijedi, naime način na koji ljudi pridaju smisao komunikaciji ili informaciji koju primaju (Backes i Swab, 2019; Bernal et al, 2020).

U odnosima s javnošću i kriznom komuniciranju ista se logika pojavljuje ponajprije onda kada organizacija više ne može tretirati činjenice kao zajedničko polazište jer je napadač uspješno utjecao na sposobnost dionika da procjenjuju dokaze (Nizami, 2026).

Nastanak i razvoj pojma

Pojam kognitivnoga ratovanja razmjerno je nov. U doktrini se ustalio oko 2020. na temelju pomaka u već dugo postojećim djelatnostima informacijskoga ratovanja i strateške propagande, kada se uvidjelo da područje sukoba nije samo informacijski prostor, nego kognicija povezana s komunikacijom, naime ljudski mozak i njegovi procesi (Claverie i du Cluzel, 2021). NATO ACT kasnije ga određuje kao djelovanja usklađena s drugim instrumentima moći koja utječu na stavove i ponašanje tako da utječu na individualnu i skupnu kogniciju, štite je ili narušavaju, kako bi se stekla prednost nad protivnikom (NATO Allied Command Transformation, 2023). Riječ zatim izlazi iz doktrine u korporativnu komunikaciju, gdje je Nizami tretira kao napad na sposobnost javnosti i drugih dionika da procjenjuju dokaze u odnosu na korporativno poručivanje (Nizami, 2026).

Teorijska određenja

Najstariji pristup onomu što se danas naziva kognitivnim ratovanjem ruski je pojam refleksivne kontrole. Njegova je glavna teza davanje meti informacija tako da ona „svojevoljno“ učini izbor koji je (često skriveni) komunikator unaprijed odabrao (Thomas, 2004). U kineskom modelu kognitivno je ratovanje dio koncepta triju ratovanja, koji javnomišljenjsko, psihološko i pravno ratovanje spaja u jedan neprekinuti političko-komunikacijski boj (Lee, 2014).

NATO ACT i bordojska skupina kogniciju tretiraju kao područje operacija koje se može osporavati vojnim i nevojnim sredstvima, uključujući sivu zonu ispod otvorenoga oružanoga sukoba (NATO Joint Warfare Centre, 2025).

Izlagatelj pristupa refleksivne kontrole Lefebvre je (1982), a Thomas najznačajniji „zapadni“ autor (2004). Lee je izvršio najvažniju rekonstrukciju kineskoga pristupa triju ratovanja (2014), dok je Le Guyader dao priznato suvremeno izlaganje kognitivnoga ratovanja u smislu zapadne operativne škole (2022).

Različiti se pristupi prvenstveno razilaze oko mete kognitivnih operacija. Dok refleksivna kontrola cilja protivnikov slobodni izbor, a tri ratovanja pravne, medijske i javnopercepcijske narative, NATO se usredotočuje na kognitivni vid kao zasebno operativno područje, koje se može osporavati različitim vojnim i nevojnim sredstvima (Deppe i Schaal, 2024).

Primjena u odnosima s javnošću

U odnosima s javnošću kognitivno ratovanje može biti oblik psihološke strategije koja postupno oblikuje uvjerenje, mišljenje i percepciju ciljane javnosti o događaju, političaru, vladi ili ideologiji, pa se može shvatiti kao naoružavanje javnoga mišljenja (Yu, 2023). U političkoj komunikaciji pojam kognitivnoga ratovanja označuje novu arenu, naime pristup u kojemu se mediji i mrežna komunikacija rabe kognitivno, kako bi se otvorio jaz između vlasti i javnosti, a ne kako bi se taj odnos uspostavio ili održao skladnim (Pourrashidi i Alipoor, 2025). U praksi upravljanja strateškim komuniciranjem funkcija najrelevantnija za kognitivno ratovanje jest krizno upravljanje, javno povjerenje i upravljanje percepcijom prijetnje (Respati et al., 2026). Korporativno relevantne obrambene strategije predložili su Mehranian i suradnici (2026).

Europska i regionalna perspektiva

Pojam kognitivnoga ratovanja nastao je u Europi; prvi NATO-ov znanstveni sastanak o kognitivnom ratovanju održan je u Europi, a relevantnu su definiciju predložili francuski autori (Claverie i du Cluzel, 2021). Deppe i Schaal, pišući iz perspektive njemačke politologije, daju glavnu akademsku rekonstrukciju koncepta NATO ACT-a i uspoređuju ga s rivalnim definicijama i pristupima (2024). Švedska obrambena analiza počela je definicijsku inflaciju tretirati kao istraživački problem sam po sebi (Nilsson et al., 2026).

Recenziranih radova o kognitivnom ratovanju iz jugoistočne Europe malo je. Kolobara je proučavao informacijske operacije kao sredstvo kognitivne superiornosti (2023). Postoje i druge relevantne publikacije; Matić je, primjerice, uredio zbornik koji uključuje poglede na film kao moguće oruđe kognitivnoga ratovanja (Ponomareva i Ryabinin, 2024). To se teško može smatrati razvijenom regionalnom školom mišljenja.

Suvremena perspektiva

Glavni oblik koji kognitivno ratovanje poprima u suvremenim uvjetima oblik je objava na mrežnim platformama, pri čemu generativna umjetna inteligencija i botske mreže često osiguravaju obujam (Matthews i Lamensch, 2025). Takve su pojave dijelom povezane s pojmom menadžmenta značenja (Tomić, 2025), jer su kognitivne operacije asimetrične operacije koje se bave time kako se komunikacija razumije i kako joj se pridaje smisao, a ne prvenstveno dezinformacijom ili dosegom komunikacije (Yu, 2023).

Kritike i otvorena pitanja

Budući da je sam pojam kognitivnoga ratovanja razmjerno nov, valja zabilježiti konkurentne uporabe terminologije. Nilsson, Haga i Hellström ističu i problematiziraju konceptualnu tankoću polja, u smislu da ista riječ pokriva um kao bojno polje, psihološko ratovanje sljedećega naraštaja i nekoliko drugih tipova koji ne čine jednu teoriju (Nilsson et al., 2026). Rastuća kritička linija naglašava suprotno: polje je sklono gomilanju imena (kognitivno ratovanje, narativno ratovanje, epistemičko ratovanje, memetičko ratovanje) brže nego što postavlja i istražuje mehanizme koji takve djelatnosti upravljaju (Hoffman, 2025).

Komunikacijske i utjecajne djelatnosti nazvane kognitivnim ratovanjem postavljaju širok niz moralnih pitanja. Miller drži da liberalna demokracija polazi od jake pretpostavke protiv takva djelovanja. Nužnost, razmjernost i sloboda komuniciranja i dalje ga ograničavaju, no kada relevantni dionici rabe kognitivno ratovanje kako bi se suprotstavili sličnim asimetričnim ili sivozonskim taktikama protivnika, ishodi nužno pokreću pitanja etike i utjecaja na slobodnu volju ciljanih javnosti (Miller, 2023). Slično tomu, alati izgrađeni da pronađu i zaustave te operacije, osobito oni koji rabe umjetnu inteligenciju, mogu ograničiti temeljna prava u istom informacijskom prostoru. Budući da je atribucija nepouzdana, zakoniti se govor lako može cenzurirati zabunom (Scott et al., 2025).

Povezane natuknice

Propaganda; Persuazija; Strateško komuniciranje; Krizno komuniciranje; Povjerenje; Sloboda izražavanja.