Autor: Zoran Tomić
Komunitarizam je filozofsko i društveno usmjerenje prema kojemu zajednice u kojima ljudi žive oblikuju njihov identitet, moralne prosudbe i razumijevanje općeg dobra. Obitelj, susjedstvo, jezična ili profesionalna zajednica prenose vrijednosti s pomoću kojih pojedinac tumači vlastito iskustvo i prepoznaje obveze prema drugima. Za odnose s javnošću važno je komunitarističko pitanje po čemu se može prosuditi da je odluka organizacije dobra i za zajednicu u kojoj ona djeluje.
Suvremena rasprava o komunitarizmu razvila se osamdesetih godina 20. stoljeća, osobito u povodu teorije pravednosti Johna Rawlsa. Michael Sandel (1982) preispituje predodžbu pojedinca čiji se identitet može razumjeti neovisno o ciljevima i vezama koje je stekao tijekom života. Čovjek neke pripadnosti slobodno bira, dok druge zatječe već rođenjem. Materinski jezik, primjerice, usvaja prije nego što može odlučivati o svojoj pripadnosti jezičnoj zajednici. Upravo mu taj jezik poslije omogućuje da izrazi vlastiti sud, pa i neslaganje s vrijednostima sredine u kojoj je odrastao.
Amitai Etzioni (1996) razvija responzivni komunitarizam, koji povezuje osobnu autonomiju i odgovornost za zajednički život. Zajednica od svojih članova može očekivati solidarnost, a njezini članovi imaju pravo propitivati običaje i zahtjeve koji im se nameću. Ta uzajamnost postaje osobito važna kada se većina poziva na tradiciju, a pripadnici manjine upozoravaju da ih određeni običaj isključuje. Rasprava o općem dobru tada obuhvaća i pitanje tko je imao priliku sudjelovati u njegovu određivanju.
Roy V. Leeper (2005) u prvom svesku enciklopedije Encyclopedia of Public Relations, koju je uredio Robert L. Heath, povezuje komunitarizam s Grunigovim dvosmjernim simetričnim modelom. Simetrija podrazumijeva da obje strane mogu utjecati na ishod razgovora. Leeper upozorava da segmentacija javnosti može prikriti ono što je njezinim pripadnicima zajedničko. Ako organizacija svakoj skupini prilagodi poruku, a sama zadrži ovlast da odredi problem i moguća rješenja, prostor za uzajamni utjecaj ostaje ograničen. Komunitarističko shvaćanje zato uključuje zajedničko planiranje i pristup informacijama na temelju kojih građani mogu donijeti samostalan sud.
Primjerice, pri planiranju proširenja proizvodnog pogona poduzeće može očekivati potporu zbog otvaranja radnih mjesta. Roditelji djece koja na putu do škole prelaze buduću trasu teretnih vozila isti prijedlog mogu procijeniti drukčije. Stručnjak za odnose s javnošću može prije konačne odluke organizirati susret roditelja, prijevoznika, škole i projektanata. Njihova različita iskustva omogućuju da se razmotri promjena trase ili vremena dostave. O kvaliteti odnosa sa zajednicom u tom primjeru govori i to mogu li stanovnici naknadno provjeriti poštuje li poduzeće dogovor. Roditelji pritom raspolažu znanjem koje projektant teško može steći uvidom u prometni plan. Znaju na kojem je dijelu puta preglednost slaba i u koje se vrijeme djeca ondje okupljaju. Uvažavanje toga iskustva može promijeniti i samu procjenu prihvatljivosti projekta.
Kruckeberg i Starck (1988) izgradnju i očuvanje osjećaja zajedništva smatraju društvenom zadaćom odnosa s javnošću. Tomić (2026) odnose sa zajednicom uvrštava među područja profesionalne prakse. Komunitarističko mjerilo osobito je važno kada se sudionici rasprave razilaze oko toga što je opće dobro. Stručnjak tada ima odgovornost čuti i ljude koji nemaju svojega predstavnika, zabilježiti njihovo izdvojeno mišljenje i obrazložiti im donesenu odluku. Tako i način na koji organizacija postupa s neslaganjem postaje predmetom etičke prosudbe.
Povezani pojmovi
Odnosi sa zajednicom, opće dobro, društvena odgovornost, dijalog, etika odnosa s javnošću.
Izvori i literatura
Etzioni, A. (1996). The new golden rule: Community and morality in a democratic society. Basic Books.
Kruckeberg, D., & Starck, K. (1988). Public relations and community: A reconstructed theory. Praeger.
Leeper, R. V. (2005). Communitarianism. U R. L. Heath (ur.), Encyclopedia of public relations (sv. 1.). SAGE Publications.
Sandel, M. J. (1982). Liberalism and the limits of justice. Cambridge University Press.
Tomić, Z. (2026). Odnosi s javnošću – Načela i modeli. Sveučilište u Mostaru, Sveučilište Sjever i Synopsis.
Preporučeno citiranje
Tomić, Z. (2026). Komunitarizam. U PR TOMIĆ – Enciklopedija odnosa s javnošću. https://prtomic.com/hr/enciklopedija