Preskoči na sadržaj

KULTURNA INTELIGENCIJA

Cultural Intelligence

Autor: Zoran TomićPraksa odnosa s javnošću

Autor: Zoran Tomić

Kulturna inteligencija sposobnost je pojedinca da razumije kulturno raznolike situacije i u njima djelotvorno djeluje. U literaturi se označava kraticom CQ, a pojam su sustavno razradili P. Christopher Earley i Soon Ang (2003). U komunikaciji se ta sposobnost očituje kada osoba prepozna da njezino tumačenje poruke ovisi o pravilima koja je sama usvojila te provjeri što je poruka značila sugovorniku. Ista šutnja nakon prijedloga može izražavati neslaganje, poštovanje prema govorniku ili potrebu za vremenom za razmišljanje. Značenje se može utvrditi tek kada se u obzir uzmu okolnosti razgovora i iskustvo njegovih sudionika.

U modelu koji su empirijski ispitali Ang i sur. (2007) kulturna inteligencija obuhvaća četiri povezane dimenzije. Metakognitivna dimenzija odnosi se na sposobnost osobe da osvijesti i preispita vlastite pretpostavke o drugoj kulturi. Prije sastanka voditelj može očekivati da će sudionici otvoreno iznijeti primjedbe. Ako svi prihvate njegov prijedlog bez rasprave, može provjeriti jesu li imali dovoljno vremena za pripremu i kako inače izražavaju neslaganje. Metakognitivna sposobnost dolazi do izražaja upravo u toj spremnosti da se prvotno tumačenje promijeni.

Kognitivna dimenzija obuhvaća znanje o kulturnim vrijednostima, društvenim ustanovama te pravilima verbalnog i neverbalnog komuniciranja. Poznavanje načina oslovljavanja ili uloge hijerarhije stručnjaku pomaže da se pripremi za razgovor. Ipak, pripadnici iste jezične ili nacionalne zajednice mogu imati različita očekivanja, ovisno o zanimanju, generaciji i osobnom iskustvu. Tomić i Jugo (2021) među obilježjima interkulturalne komunikacije razmatraju stupanj izravnosti iskaza te ističu važnost provjere razumijevanja. Sugovornici mogu dobro poznavati isti jezik, a različito protumačiti koliko ih čvrsto obvezuje usmeni dogovor.

Motivacijska dimenzija označava interes za susret s ljudima drukčijega kulturnog iskustva i uvjerenje osobe da se može snaći u nepoznatoj situaciji. Posebno se očituje nakon nesporazuma, kada nastavak razgovora zahtijeva strpljenje ili kada je lakše ponovno se obratiti već poznatom sugovorniku. Ponašajna dimenzija odnosi se na raspon verbalnih i neverbalnih postupaka kojima osoba raspolaže te na izbor postupka primjerenog situaciji. To može značiti promjenu ritma govora, dulju stanku nakon pitanja ili odluku da se osjetljiva primjedba iznese u osobnom razgovoru (Ang i sur., 2007).

U odnosima s javnošću kulturna inteligencija važna je već pri istraživanju javnosti. Primjerice, sveučilište može uočiti da međunarodni studenti rijetko postavljaju pitanja na uvodnom susretu, iako nakon susreta studentskoj službi upućuju brojne pojedinačne upite. Zaključak da slabo razumiju jezik predavanja doveo bi do ulaganja u dodatne prijevode. Razgovor sa studentima može otkriti drugi razlog. Dijelu njih neugodno je pred većom skupinom pitati o uvjetima stipendije ili priznati da im postupak upisa nije jasan. Organizator tada može omogućiti anonimna pitanja za vrijeme susreta i razgovor u manjim skupinama. Uspješnost promjene može procijeniti prema tome jesu li studenti pravodobno dobili odgovore potrebne za upis.

Kulturna inteligencija dolazi do izražaja i u odnosima s medijima. Pri pripremi međunarodne konferencije za novinare komunikacijski tim može od lokalnih urednika doznati kako njihove redakcije navode akademske titule, prenose izjave dane posredovanjem prevoditelja i provjeravaju stručne izraze. Takvo savjetovanje može otkriti da službeni prijevod naziva ustanove u drugoj sredini upućuje na drukčije ovlasti. Tada uz prevedeni naziv valja kratko objasniti što ustanova može odlučiti i kome za svoj rad odgovara. Pritom lokalni suradnik može upozoriti i na pitanje koje organizacija u pripremi nastupa nije predvidjela, a koje je za tamošnju javnost presudno.

Za mjerenje kulturne inteligencije Ang i sur. (2007) razvili su ljestvicu Cultural Intelligence Scale (CQS) s dvadeset čestica. U njihovim su istraživanjima kognitivna i metakognitivna dimenzija bile povezane s prosuđivanjem i odlučivanjem u interkulturalnim situacijama, motivacijska i ponašajna s kulturnom prilagodbom, a metakognitivna i ponašajna s uspješnošću izvršavanja zadataka. Pri tumačenju rezultata važno je razlikovati ono što osoba iskazuje o sebi od onoga što sugovornici doživljavaju u susretu s njom. Za stručno usavršavanje korisno je usporediti samoprocjenu s povratnom informacijom sudionika konkretnog razgovora.

Kulturna inteligencija razvija se promišljanjem iskustva. Thomas (2006) naglašava svjesno usmjeravanje pozornosti na ono što se u susretu događa. Nakon razgovora stručnjak može razmotriti koji ga je postupak iznenadio, kako ga je protumačio i što je naknadno doznao od sugovornika. U javnoj komunikaciji to je ujedno pitanje profesionalne odgovornosti. Pripisivanje svakog nesporazuma kulturnoj razlici može prikriti nejasnu uputu, neravnopravan položaj sudionika ili opravdano nezadovoljstvo odlukom organizacije. Spremnost da se ispita i vlastiti doprinos nesporazumu daje kulturnoj inteligenciji praktičnu vrijednost u izgradnji odnosa s javnostima.

Povezani pojmovi

Interkulturalna komunikacija, kulturni identitet, aktivno slušanje, neverbalna komunikacija, međunarodni odnosi s javnošću.

Izvori i literatura

Ang, S., Van Dyne, L., Koh, C., Ng, K. Y., Templer, K. J., Tay, C., & Chandrasekar, N. A. (2007). Cultural intelligence: Its measurement and effects on cultural judgment and decision making, cultural adaptation and task performance. Management and Organization Review, 3(3).

Earley, P. C., & Ang, S. (2003). Cultural intelligence: Individual interactions across cultures. Stanford University Press.

Thomas, D. C. (2006). Domain and development of cultural intelligence: The importance of mindfulness. Group & Organization Management, 31(1).

Tomić, Z., & Jugo, D. (2021). Temelji međuljudske komunikacije. Sveučilište u Mostaru, Synopsis i Edward Bernays University College.

Preporučeno citiranje

Tomić, Z. (2026). Kulturna inteligencija. U PR TOMIĆ – Enciklopedija odnosa s javnošću. https://prtomic.com/hr/enciklopedija