Preskoči na sadržaj

KULTURNI TOPOI

Cultural Topoi

Autorica: Antonia Tomaš

Kulturni topoi ustaljeni su obrasci argumentiranja kojima se ljudi služe kada prosuđuju što je u zajednici pravedno, poželjno ili opasno. Pojam dolazi iz retorike. Grčka riječ topos znači mjesto, a množina topoi označuje »mjesta« na kojima govornik pronalazi razloge za određenu tvrdnju. Kulturni topos prepoznaje se po vrijednosnoj pretpostavci koja pojedinom razlogu daje uvjerljivost. Tvrdnja da svi građani trebaju imati jednak pristup javnoj usluzi, primjerice, izvodi svoju snagu iz uvjerenja da je jednakost mjerilo pravednosti (Leichty, 2005).

U prvom svesku Heathove enciklopedije Encyclopedia of Public Relations Greg Leichty (2005, str. 230–232) povezuje retoričko poimanje toposa s kulturnom teorijom. Thompson i sur. (1990) pokazuju kako unutar istoga društva supostoje različiti načini života i shvaćanja društvenog poretka. Njihove se razlike očituju i u načinu na koji javnost nekome pripisuje zaslugu ili krivnju. Isti postupak jedni mogu pohvaliti kao izraz osobne inicijative, a drugi ga osuditi kao povredu pravila koja bi trebala vrijediti za sve.

Leichty i Warner (2001) razlikuju pet kulturnih obrazaca argumentiranja. Fatalistički topos polazi od nepredvidljivosti događaja i ograničene moći pojedinca da utječe na ishod. Egalitarni topos daje prednost jednakosti i dogovoru te otvara pitanje tko snosi posljedice odluke. Hijerarhijski topos opravdanje nalazi u legitimnoj ovlasti, utvrđenom postupku i odgovornosti koja proizlazi iz nečije uloge. Topos autonomnog individualizma ističe osobnu prosudbu, učenje i slobodu od prisile. Topos natjecateljskog individualizma naglašava slobodu izbora i vrijednost natjecanja, a nagradu prosuđuje prema pojedinačnom doprinosu. Razlika između dvaju individualističkih obrazaca osobito je važna. Osoba može cijeniti neovisnost vlastite prosudbe, a pritom osporavati tržišno natjecanje kao način raspodjele zajedničkih dobara.

U odnosima s javnošću kulturni topoi pomažu objasniti zašto ista poruka izaziva različite prosudbe. Ako grad predloži naplatu ulaska automobila u povijesnu jezgru, zagovornik tržišnog rješenja može poduprijeti naknadu jer očekuje da će cijena smanjiti gužvu. Sudionik koji polazi od jednakosti pitat će mogu li stanovnici nižih prihoda i dalje doći do svojih domova. Drugome će biti presudno tko ima ovlast uvesti naknadu i po kojem se postupku odobravaju izuzeća. Sugovornici pritom mogu prihvatiti iste podatke o prometu, a razlikovati se u prosudbi o tome što je opravdana odluka. Razlike će se vidjeti i u tome što tko smatra najvećim rizikom. Trgovcu to može biti gubitak kupaca, stanaru otežan pristup domu, a konzervatoru postupno propadanje povijesne jezgre. Organizator javne rasprave zato već izborom pitanja o kojima se raspravlja daje veću ili manju težinu pojedinom argumentu.

Za stručnjaka za odnose s javnošću takva je analiza važna već pri slušanju javnosti. Pitanje »Zašto to smatrate nepravednim?« može otkriti polazište koje ostaje skriveno kada se bilježi samo potpora prijedlogu ili protivljenje njemu. Jednako tako, dvije skupine mogu podržati istu mjeru iz različitih razloga. Ograničenje prometa jednoj može biti prihvatljivo zbog ravnopravnijeg korištenja javnog prostora, a drugoj zbog dosljedne primjene pravila o zaštiti kulturne baštine. Leichty (2005) u tome vidi mogućnost posredovanja između organizacije i njezinih javnosti. Kulturni topos stoga valja prepoznavati u konkretnom argumentu. Pripisivanje trajne oznake osobi ili čitavoj zajednici lako bi prikrilo činjenicu da se isti govornik u drugoj raspravi može pozvati na posve drukčije mjerilo.

Povezani pojmovi

Retorika, argumentacija, kulturne vrijednosti, interpretacija, javnost, percepcija rizika.

Izvori i literatura

Leichty, G. (2005). Cultural topoi. U R. L. Heath (ur.), Encyclopedia of public relations (sv. 1, str. 230–232). SAGE Publications.

Leichty, G., & Warner, E. (2001). Cultural topoi: Implications for public relations. U R. L. Heath (ur.), Handbook of public relations. SAGE Publications.

Tomaš, A. (2025). Doprinos organizacijske komunikacije izgradnji i provedbi organizacijske kulture [Doktorska disertacija, Sveučilište Sjever].

Thompson, M., Ellis, R., & Wildavsky, A. (1990). Cultural theory. Westview Press.

Preporučeno citiranje

Tomaš, A. (2026). Kulturni topoi. U PR TOMIĆ – Enciklopedija odnosa s javnošću. https://prtomic.com/hr/enciklopedija