METODOLOGIJA

Autor: Ratko Zelenika

Metodologija je znanstvena disciplina koja proučava, kritički razmatra i obrazlaže metode i postupke stjecanja znanstvenih spoznaja. U širem smislu obuhvaća načela, pretpostavke i pravila oblikovanja istraživanja, povezivanja teorije s podacima te izvođenja i predstavljanja zaključaka. U pojedinačnom istraživanju metodologija označava obrazloženi okvir koji povezuje istraživački problem, teorijska polazišta, nacrt, metode i kriterije procjene rezultata. Njezina je temeljna zadaća pokazati zašto su odabrani postupci primjereni pitanjima koje se istražuje.

Zelenika i Zelenika (2006) metodologiju određuju kao proučavanje oblika i postupaka kojima se dolazi do sustavnog znanstvenog znanja te razlikuju opću metodologiju od metodologija posebnih znanstvenih područja. Opća metodologija razmatra temeljna pitanja spoznaje i zaključivanja, dok posebne metodologije razvijaju pristupe primjerene pojedinim disciplinama i predmetima istraživanja. Takvo razlikovanje omogućuje povezivanje zajedničkih znanstvenih načela s posebnostima prirodnih, tehničkih, biomedicinskih, biotehničkih, društvenih i humanističkih znanosti.

Metodologija, metoda i tehnika: Metodologiju treba razlikovati od metode i tehnike istraživanja. Metoda je sustavan postupak istraživanja ili zaključivanja, dok tehnika predstavlja konkretniji način njegove provedbe. Instrument je sredstvo kojim se podaci prikupljaju ili bilježe, primjerice upitnik, vodič za intervju ili obrazac za kodiranje. Terminologija se među disciplinama djelomično razlikuje, pa istraživač treba jasno odrediti kako upotrebljava pojedine pojmove.

Navođenje intervjua ili ankete zato samo po sebi ne predstavlja cjelovitu metodologiju. Potrebno je objasniti zašto je postupak odabran, koje podatke omogućuje, kako su uključeni sudionici i kako će podaci biti analizirani. Crotty (1998) razlikuje epistemologiju, teorijsku perspektivu, metodologiju i metode, naglašavajući potrebu njihove međusobne usklađenosti. Metodologija povezuje pretpostavke o spoznaji s praktičnim istraživačkim odlukama. U Zelenikinu opusu metodologija se razmatra zajedno s tehnologijom znanstvenog istraživanja i izradom znanstvenog djela. Metodološko obrazloženje pritom treba razlikovati od organizacije provedbe: rasporeda aktivnosti, prikupljanja dokumentacije, obrade materijala i oblikovanja izvještaja. Ta su područja povezana, ali uredno izveden postupak ne nadomješta neprimjeren izbor metode ili neutemeljen zaključak (Zelenika, 2000).

Teorijska polazišta i istraživački nacrt: Metodologija uključuje razmatranje ontoloških i epistemoloških pretpostavki. Ontološka pitanja odnose se na prirodu istraživane stvarnosti, a epistemološka na mogućnost i način njezina spoznavanja. U društvenim istraživanjima različita polazišta mogu usmjeravati istraživača prema mjerenju odnosa među pojavama, razumijevanju iskustava sudionika ili kritičkom proučavanju društvene moći. Izabrano polazište mora biti povezano s ciljem i nacrtom istraživanja (Crotty, 1998). Nacrt određuje kako će istraživanje odgovoriti na postavljena pitanja. Obuhvaća jedinice analize, izvore podataka, način njihova odabira, vremenski okvir i plan analize. Potrebno je razlikovati istraživački problem, koji označava spoznajnu poteškoću ili prazninu, od predmeta istraživanja, koji određuje što se proučava. Ciljevi pokazuju što se želi postići, a pitanja i hipoteze usmjeravaju empirijsku provjeru.

Hipoteze nisu obvezne u svakom istraživanju. U opisnim i interpretativnim nacrtima središnju ulogu mogu imati istraživačka pitanja, dok hipoteze izražavaju provjerljiva očekivanja o obilježjima ili odnosima pojava. Njihova uporaba mora odgovarati teorijskoj osnovi i vrsti istraživanja (Creswell & Creswell, 2018).

Izbor znanstvenih metoda i analiza i sinteza: Zelenikina djela Znanstvene međusobno povezane metode (2013), Znanstvene kvalitativne metode (2014) i Znanstvene kvantitativne metode (2015) dio su njegova šireg sustava razmatranja znanstvenih metoda. Za konkretno istraživanje potrebno je obrazložiti doprinos svakog odabranog postupka. Analiza raščlanjuje složenu pojavu, sinteza povezuje njezine sastavnice, a induktivno i deduktivno zaključivanje omogućuju različite odnose između pojedinačnih podataka i općih tvrdnji. Popis tih postupaka mora pratiti objašnjenje njihove stvarne primjene.

Kvantitativni pristupi omogućuju mjerenje obilježja i ispitivanje odnosa među varijablama, dok kvalitativni omogućuju razumijevanje iskustava, značenja i procesa. Kombinirana istraživanja povezuju njihove doprinose. Izbor pristupa proizlazi iz problema; složenost postupka ili uporaba računalnog programa sami po sebi ne osiguravaju znanstvenu kvalitetu (Creswell & Creswell, 2018).

Analitički postupci trebaju odgovarati vrsti podataka i namjeravanom zaključku. Statistička analiza zahtijeva razmatranje pretpostavki primijenjenih postupaka, dok kvalitativna analiza zahtijeva transparentno razvijanje interpretacija. Kod tematske analize potrebno je pokazati kako se iz materijala oblikuju obrasci značenja relevantni za istraživačko pitanje (Braun & Clarke, 2006).

Kvaliteta, etika i transparentnost: Metodološka kvaliteta procjenjuje se prema usklađenosti pitanja, podataka, analize, sinteze i zaključaka. U kvantitativnom istraživanju važne su pouzdanost mjerenja, valjanost i primjerenost uzorka. U kvalitativnom istraživanju naglašavaju se vjerodostojnost interpretacije, refleksivnost i dokumentiranje odluka. Lincoln i Guba (1985) razvili su kriterije vjerodostojnosti, prenosivosti, pouzdanosti procesa i potvrdivosti nalaza. Kriterije treba primjenjivati u skladu s istraživačkim pristupom.

Transparentnost uključuje opis odabira sudionika i materijala, načina prikupljanja podataka, analitičkih postupaka i odstupanja od početnog nacrta. Potrebno je razmotriti alternativna objašnjenja i podatke koji proturječe očekivanjima. Refleksivnost omogućuje kritičko sagledavanje utjecaja istraživačeva položaja, interesa i pretpostavki.

Etička načela sastavni su dio metodologije. Obuhvaćaju dobrovoljno sudjelovanje, informirani pristanak, zaštitu identiteta, sigurno čuvanje podataka i pošteno izvještavanje. Istraživač treba procijeniti moguće posljedice sudjelovanja i objavljivanja nalaza. Posebno su neprihvatljivi izmišljanje podataka, prikrivanje nepovoljnih rezultata i predstavljanje neprovedenih postupaka kao obavljenog istraživanja (Babbie, 2021).

Primjena u odnosima s javnošću: U odnosima s javnošću metodologija omogućuje istraživanjem utemeljeno razumijevanje javnosti, povjerenja, reputacije i komunikacijskih učinaka. Primjerice, istraživanje povjerenja zahtijeva određivanje njegova značenja, odgovarajućih pokazatelja i relevantnih javnosti. Broj pozitivnih medijskih objava ne može automatski predstavljati mjeru povjerenja.

Metodološko obrazloženje važno je i pri evaluaciji komunikacijskih aktivnosti. Potrebno je razlikovati provedene aktivnosti, neposredne rezultate i promjene koje se žele postići te razmotriti druga moguća objašnjenja opaženih promjena. Patton (2015) povezuje istraživačke postupke s praktičnom svrhom evaluacije i potrebama korisnika nalaza.

Metodologija omogućuje određivanje granica znanstvenih tvrdnji. Povezanost ne dokazuje uzročnost, pojedinačni slučaj ne predstavlja cijelu populaciju, a slikovita analogija nije empirijska potvrda. Njezina vrijednost proizlazi iz obrazloženog povezivanja pitanja, postupaka i zaključaka te omogućavanja kritičke procjene proizvedenih spoznaja.

Povezane natuknice

Znanstvena metoda; Društvena istraživanja; Kvalitativno istraživanje; Kvantitativno istraživanje; Istraživački nacrt; Uzorkovanje; Valjanost; Evaluacija odnosa s javnošću.