Autor: Zoran Tomić
Odnosi s javnošću primijenjena su društvenoznanstvena disciplina koja proučava kako organizacije i javnosti komunikacijom i djelovanjem oblikuju međusobne odnose, kako tumače pitanja od zajedničkog interesa i kakve društvene posljedice iz toga proizlaze. Disciplinu određuju predmet istraživanja, teorije kojima se taj predmet objašnjava i zajednica istraživača koja ta objašnjenja provjerava. Isti naziv u svakodnevnoj uporabi označava i struku, profesiju, organizacijsku funkciju ili studijski program. Svaka od tih uporaba može biti opravdana. Razlikuju se prema tome govori li se o znanju koje se razvija, radu koji se obavlja, odgovornosti njegovih nositelja ili načinu na koji se budući stručnjaci obrazuju.
Što odnose s javnošću čini disciplinom
Predmet discipline jasnije se vidi na istraživačkom pitanju nego na popisu poslova stručnjaka. Primjerice, istraživača može zanimati pod kojim uvjetima stanovnici pogođeni odlukom gradske uprave postaju aktivna javnost, kome vjeruju i hoće li mogućnost sudjelovanja promijeniti njihov odnos prema upravi. Istraživanje obuhvaća i stanovnike koji su se sami organizirali, neovisno o planovima gradskog ureda za odnose s javnošću. Tako određen predmet uključuje ponašanje javnosti, odnose moći i posljedice organizacijskih odluka. Omogućuje i istraživanje situacija u kojima je organizacija ostvarila komunikacijski cilj, a kvaliteta odnosa s javnošću se pogoršala.
Tomić (2026) odnose s javnošću određuje kao znanstvenu disciplinu i razlikuje praktično ovladavanje komunikacijskim tehnikama od teorijskog objašnjenja njihova djelovanja. Interdisciplinarnost je pritom obilježje načina istraživanja. Pitanje povjerenja može zahtijevati spoznaje socijalne psihologije, pitanje odlučivanja teoriju organizacije, a pitanje javnog opravdavanja odluke retoričku analizu. Akademsku samostalnost pokazuje sposobnost istraživačke zajednice da iz tih doprinosa razvija vlastite probleme, objašnjenja i rasprave. Bibliometrijsko istraživanje Ivanitskaye i Erzikove (2023) utvrdilo je da se literatura odnosa s javnošću sve više oslanja na radove nastale unutar same discipline, istodobno zadržavajući veze s drugim područjima. Takav nalaz govori o razvoju prepoznatljive jezgre znanja i ostavlja prostor za teorijski pluralizam.
Dobar primjer takve rasprave donosi pregled 954 rada objavljena u časopisu Public Relations Review od 2015. do 2024. Elgueta-Ruiz i suradnici (2026) utvrdili su napetost između teorija koje naglašavaju dijalog i odnose te empirijskih istraživanja koja uspjeh često mjere širenjem poruke i neposrednim odzivom publike. Ako gradska uprava kao cilj navodi sudjelovanje građana, doseg objave govori koliko je ljudi moglo vidjeti poziv. Uvid u to jesu li građani stvarno sudjelovali u odlučivanju traži drukčije podatke. Upravo sposobnost da preispita i vlastita mjerila uspjeha daje disciplini kritičku ulogu u odnosu prema struci.
Naziv disciplina ima i drukčiju težinu od administrativnih oznaka područja, polja ili grane. Prvi opisuje način na koji je organizirano znanje, dok se ostali mogu odnositi na mjesto dodijeljeno u određenoj nacionalnoj klasifikaciji znanosti. Stoga tvrdnju o formalnom statusu odnosa s javnošću valja vezati uz određenu zemlju i njezinu klasifikaciju. Za enciklopedijsku definiciju šire primjene dovoljno je navesti društvenoznanstvenu i komunikacijsku pripadnost discipline te objasniti njezin predmet.
Struka, profesija i profesionalizacija
U hrvatskoj se uporabi struka i profesija često rabe kao istoznačnice. Za analitičke je potrebe korisno strukom nazvati područje stručnog rada koje okuplja ljude sa srodnim znanjima, poslovima i mjerilima kvalitete. Istraživanje javnosti, savjetovanje uprave, krizno komuniciranje i vrednovanje komunikacijskih učinaka pripadaju struci i kada ih obavljaju osobe s različitim obrazovanjem i nazivima radnih mjesta. Zanimanje pobliže označava vrstu rada pojedinca. Glasnogovornik je, primjerice, naziv posla koji osoba obavlja, a odnosi s javnošću šire su stručno područje kojemu taj posao može pripadati.
Pojam profesije otvara zahtjevnije pitanje. Na temelju čega društvo određenoj skupini priznaje pravo na samostalnu stručnu prosudbu i kako ta skupina odgovara za posljedice svojega rada? U odnosima s javnošću profesionalni status podupiru specijalizirano znanje, visokoškolsko obrazovanje, udruge, etički kodeksi, trajno usavršavanje i postupci vrednovanja kompetencija. Osobito je važna odgovornost prema javnostima na koje savjet ili odluka utječu. Ona dolazi do izražaja kada stručnjak vodstvu obrazloži zašto bi prešućivanje poznate posljedice neke odluke javnost dovelo u zabludu. Profesionalna prosudba tada ima sadržaj koji nadilazi uspješno izvršenje naloga poslodavca (Tomić, 2026).
Profesionalizacija označava povijesni i institucionalni proces u kojem struka razvija takva mjerila, stječe priznanje i pregovara o granicama svoje nadležnosti. Garsten i suradnici (2024) pokazali su na primjeru britanskoga stručnog tiska kako čak i uredničke odluke o tome kojim specijalizacijama posvetiti prostor sudjeluju u oblikovanju profesionalnih identiteta. Koliko se različiti oblici priznanja mogu razlikovati, pokazuje britanski naziv Chartered Public Relations Practitioner. Njegova je uporaba zaštićena, a dodjela uvjetovana stručnom procjenom. Samo obavljanje poslova odnosa s javnošću ondje je otvoreno i osobama bez toga naziva (GOV.UK, n.d.). Stoga je odnose s javnošću opravdano opisati kao profesiju kada se govori o zajednici stručnjaka, njezinu znanju i odgovornosti. Tvrdnja o reguliranosti profesije zahtijeva zasebnu provjeru uvjeta pristupa u konkretnoj zemlji.
Studijski program i program odnosa s javnošću
Studijski program odnosa s javnošću obrazovna je cjelina određena ishodima učenja, sadržajem kolegija i načinom provjere znanja. Jedna disciplina može biti osnova različitih studijskih programa, a pojedini program može povezivati više disciplina. Kolegij iz etike, primjerice, može povezati filozofsku argumentaciju s odgovornošću komunikacijskog savjetnika prema klijentu i javnosti. U preporukama za preddiplomsko obrazovanje Commission on Public Relations Education (2023) zagovara zaseban obvezni kolegij iz etike i uključivanje etičkih pitanja u cijeli kurikul. Program time prenosi znanje discipline i priprema studente za stručnu prosudbu. Pitanje koju kvalifikaciju diplomant stječe odvojeno je od pitanja koja mu profesionalna ovlaštenja ta kvalifikacija donosi.
U organizaciji izraz program odnosa s javnošću ima operativno značenje. Označava povezan skup aktivnosti kojima se tijekom određenog razdoblja nastoji postići komunikacijski cilj i vrednovati rezultat. Grad tako može uspostaviti višegodišnji program savjetovanja sa stanovnicima o uređenju javnih prostora. Program provodi gradski ured u okviru svoje trajne organizacijske funkcije. Njegovi djelatnici primjenjuju znanja struke, a istraživač može neovisno ispitati čiji su prijedlozi utjecali na konačne odluke. Na istom se primjeru tako mogu razabrati program kao oblik djelovanja, funkcija kao trajna odgovornost i disciplina kao izvor istraživačkih pitanja.
Za enciklopedijsku se uporabu predlaže razlikovanje prema predmetu tvrdnje. Odnosi s javnošću jesu disciplina kada govorimo o sustavnom stvaranju i provjeri znanja, struka kada govorimo o području stručnog rada, a profesija kada razmatramo samostalnost prosudbe, standarde i javnu odgovornost stručnjaka. Stupanj profesionalizacije pritom je pitanje za empirijsko istraživanje. Nazivu program potrebno je dodati odrednicu koja čitatelju odmah kazuje misli li se na studijski program odnosa s javnošću ili na komunikacijski program određene organizacije.
Povezane natuknice
Odnosi s javnošću, profesionalizacija odnosa s javnošću, obrazovanje za odnose s javnošću, etika odnosa s javnošću, istraživanje u odnosima s javnošću, komunikacijski program.
Izvori i literatura
Commission on Public Relations Education. (2023). Navigating change: Recommendations for advancing undergraduate public relations education. https://www.commissionpred.org/navigating-change-report/
Elgueta-Ruiz, Á., Domínguez Águila, L., & Swolkien, D. (2026). Public relations in the new millennium. A decade of research in Public Relations Review: A systematic review (2015–2024). Review of Communication Research, 14.
Garsten, N., Cronin, B., & Howard, J. (2024). An exploration of PR Week UK’s framing of specialist PR identities (1985–2010). Public Relations Review, 50(4), Article 102468.
GOV.UK. (n.d.). Chartered public relations practitioner. Regulated Professions Register. https://www.regulated-professions.service.gov.uk/professions/chartered-public-relations-practitioner
Ivanitskaya, L. V., & Erzikova, E. V. (2023). Social construction of public relations knowledge by academic institutions worldwide: A bibliometric network analysis. Public Relations Review, 49(4), Article 102361. https://doi.org/10.1016/j.pubrev.2023.102361
Tomić, Z. (2026). Odnosi s javnošću – načela i modeli. Sveučilište u Mostaru, Sveučilište Sjever i Synopsis.
Preporučeno citiranje
Tomić, Z. (2026). Odnosi s javnošću kao disciplina. U PR TOMIĆ – Enciklopedija odnosa s javnošću. https://prtomic.com/hr/enciklopedija