DOMINANTNA KOALICIJA

Autor: Zoran Tomić

Dominantna koalicija skupina je osoba koje u organizaciji imaju presudan utjecaj na oblikovanje ciljeva, određivanje prioriteta i donošenje važnih odluka. Pojam ne označuje nužno formalno tijelo, poput uprave ili izvršnog odbora. Utjecaj mogu ostvarivati vlasnici, najviši rukovoditelji i voditelji ključnih funkcija, ali i druge osobe koje raspolažu važnim informacijama, resursima ili neformalnim autoritetom. Sastav koalicije može se mijenjati ovisno o pitanju o kojem se odlučuje. U odnosima s javnošću pojam objašnjava tko određuje hoće li organizacija mišljenja svojih javnosti uključiti u odlučivanje te kakvu će ulogu pritom imati komunikacijski stručnjaci (Grunig & Grunig, 2000).

Koncept je osobito važan u teoriji izvrsnosti odnosa s javnošću. Prema toj teoriji, komunikacijska funkcija pridonosi učinkovitosti organizacije kada sudjeluje u strateškom upravljanju, prepoznaje javnosti na koje odluke utječu i unosi njihove interese u raspravu prije donošenja odluka. Njezina vrijednost zato ne proizlazi samo iz sposobnosti da već donesenu odluku objasni ili obrani. Proizlazi i iz mogućnosti da utječe na samu odluku, upozori na njezine posljedice i predloži prilagodbu organizacijskog ponašanja. Istraživanje u okviru projekta Excellence utvrdilo je da je uključenost odnosa s javnošću u strateško upravljanje snažan pokazatelj izvrsnosti te funkcije (Grunig & Grunig, 2000).

Za voditelja odnosa s javnošću važan je pristup dominantnoj koaliciji ili izravan pristup osobama koje donose strateške odluke. Sudjelovanje ne mora značiti stalno članstvo u upravi: presudno je može li stručnjak pravodobno iznijeti provjerene uvide o zaposlenicima, korisnicima, zajednici i drugim javnostima te sudjelovati u procjeni različitih mogućnosti. Primjerice, pri odluci o zatvaranju pogona komunikacijski stručnjak može upozoriti na posljedice za zaposlenike i lokalnu zajednicu, predložiti razgovor s pogođenim skupinama i pomoći upravi da procijeni izvedive alternative. Ako ga se uključi tek nakon odluke, njegov se posao uglavnom svodi na sastavljanje obavijesti i odgovaranje na reakcije.

Dominantna koalicija istodobno utječe na to koje će javnosti organizacija smatrati važnima i hoće li njihove zahtjeve tumačiti kao upozorenje, prijetnju ili priliku za suradnju. Voditelj odnosa s javnošću može pomoći tako što prati promjene u okruženju, donosi rezultate istraživanja i opisuje dugoročne posljedice predloženih odluka za odnose s javnostima. Njegova je zadaća prenijeti perspektive koje se u unutarnjoj raspravi inače ne čuju. Takav savjet može zahtijevati da organizacija promijeni postupak, a ne samo ton javne poruke. Grunig i Grunig (2000) upravo povezuju strateški doprinos te funkcije s izgradnjom odnosa s javnostima od kojih ovisi djelovanje organizacije.

Pristup odlučivanju sam po sebi ne jamči odgovorne odnose s javnošću. Član dominantne koalicije može zanemariti argumente koji ne odgovaraju njegovim interesima, a stručnjak za komunikaciju može pristati na ulogu zaštitnika već odabrane politike. Zato je važno razlikovati prisutnost za stolom od stvarnog utjecaja: je li stručnjaku omogućeno da iznese nepovoljne nalaze, zastupa interese javnosti i predloži promjenu odluke? Pojam dominantne koalicije tako usmjerava pozornost na raspodjelu moći unutar organizacije i na uvjete pod kojima odnosi s javnošću mogu biti upravljačka, savjetodavna i etički odgovorna funkcija (L. A. Grunig et al., 2002).

Povezane natuknice

Teorija izvrsnosti; Strateški odnosi s javnošću; Upravljanje dionicima.