Autorica: Tonina Ibrulj
Jezični imperijalizam pojam je kojim Phillipson (1992, str. 47) opisuje prevlast engleskoga jezika koja se uspostavlja i održava stalnim stvaranjem i obnavljanjem strukturnih i kulturnih nejednakosti između engleskoga i drugih jezika. Strukturne nejednakosti odnose se na raspodjelu materijalnih resursa, poput financiranja, institucija i obrazovnih programa, a kulturne na stavove i uvjerenja koja engleskom pripisuju veću vrijednost. Pojam pripada kritičkoj sociolingvistici i jezičnoj politici. U odnosima s javnošću važan je za razumijevanje odnosa moći u globalnoj komunikaciji: tko određuje jezik javnoga razgovora, čija se iskustva čuju i koje javnosti ostaju isključene.
Nastanak i razvoj pojma
Phillipson (1992) pojam razvija analizirajući širenje engleskoga i ulogu struke poučavanja engleskoga kao stranoga jezika, osobito u bivšim kolonijama i zemljama u razvoju. Jezični imperijalizam shvaća kao vrstu lingvicizma (Skutnabb-Kangas, 1988), odnosno ideologija i praksi koje opravdavaju nejednaku raspodjelu moći i resursa među jezičnim skupinama, a oslanja se i na Galtungov (1971) model odnosa dominantnoga središta i podređene periferije, koji proširuje jezičnom dimenzijom. Rasprava se poslije proširila na položaj engleskoga u Europi (Phillipson, 2003).
Teorijska određenja
Kao mehanizme koji legitimiraju prevlast engleskoga Phillipson (1992) navodi anglocentričnost, odnosno prosuđivanje drugih kultura prema vlastitim mjerilima, i profesionalizam, odnosno uvjerenje da su metode i teorije poučavanja engleskoga dovoljne za razumijevanje učenja jezika. Crystal (2003) ponajprije objašnjava povijesne i društvene okolnosti globalnoga širenja engleskoga, pa njegov pristup nije jednostavna teorijska suprotnost Phillipsonovoj kritici. Kritičari Phillipsonu prigovaraju da zanemaruje složenost jezičnih prilika u zemljama periferije i djelovanje samih govornika (Bisong, 1995; Canagarajah, 1999; Davies, 1996). Spor se tako vodi između strukturnoga tumačenja i tumačenja koje naglašava izbor pojedinaca i zajednica. Stoga uporabu engleskoga kao zajedničkoga jezika ne treba samu po sebi poistovjetiti s jezičnim imperijalizmom; važni su uvjeti izbora jezika i raspodjela komunikacijske moći.
Primjena u odnosima s javnošću
Kada globalne organizacije komuniciraju pretežno na engleskom, lokalne javnosti sa slabijim znanjem toga jezika mogu imati otežan pristup informacijama i manje mogućnosti ravnopravnoga sudjelovanja u dijalogu. Isto vrijedi za stručnu zajednicu: prevlast engleskoga u znanstvenim časopisima, konferencijama i nazivlju odnosa s javnošću može marginalizirati istraživanja i prakse objavljene na drugim jezicima (Ferguson, 2007). Pojam stoga potiče stručnjake da odluku o jeziku komunikacije shvate kao stratešku i etičku, a ne samo tehničku. U praksi to znači procjenu jezičnih potreba javnosti, objavljivanje ključnih informacija na jezicima zajednica na koje djelovanje organizacije utječe i uključivanje lokalnih stručnjaka u oblikovanje poruka. Globalizacija pritom povećava mreže svjetske međuovisnosti (Tomić, 2023, str. 92), ali ta povezanost sama po sebi ne jamči ravnopravan položaj svih jezika u javnoj komunikaciji.
Europska i regionalna perspektiva
Phillipson (2003) pita predstavlja li širenje engleskoga ozbiljnu prijetnju drugim europskim jezicima i zagovara aktivniju jezičnu politiku za očuvanje višejezične Europe. U Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini pojam se može primijeniti i na nazivlje same struke: dio temeljnih pojmova odnosa s javnošću, poput savjetnika za odnose s javnošću i inženjeringa pristanka, oblikovan je u američkom engleskom, ponajprije djelovanjem Edwarda Bernaysa (Ibrulj & Zovko-Bošnjak, 2023), a u hrvatski se prenosi prevedenicama i poluprevedenicama. Na angloamerički utjecaj u samoj teoriji struke upozorava i Tomić (2016, str. 521; 2026, str. 25): američki su udžbenici dominirali literaturom o odnosima s javnošću u cijelom svijetu, iako većina njih malo govori o drugim zemljama, a razvojni okvir od PR-a 1.0 do PR-a 4.0 obilježen je angloameričkom profesionalnom poviješću i ne treba ga tumačiti kao univerzalnu kronologiju. Otvoreno je pitanje kako razvijati domaće nazivlje bez udaljavanja od međunarodne stručne zajednice. Jedan je od odgovora nacionalna terminološka baza Struna (Institut za hrvatski jezik, b. d.).
Suvremena perspektiva
Digitalne platforme, globalni mediji i veliki jezični modeli otvaraju nove rasprave o jezičnoj nejednakosti (Joshi i sur., 2020). Ibrulj i suradnici (2026, str. 191, 193) pretpostavljaju da će opisi organizacija koje sastavljaju generativni sustavi umjetne inteligencije biti neujednačeniji na jezicima s manje dostupnih izvora, poput hrvatskoga, nego na engleskom, što bi pogodilo manja jezična tržišta; pretpostavka zasad nije empirijski provjerena. Strojno prevođenje istodobno može olakšati objavljivanje na više jezika, ali njegova kvaliteta i dostupnost nisu jednake za sve jezike i vrste tekstova.
Kritike i otvorena pitanja
Davies (1996) Phillipsonu prigovara nepovijesno i izolirano promatranje engleskoga, zanemarivanje otpora i odgovora periferije te precjenjivanje uloge jezika u objašnjavanju nejednakosti. Bisong (1995) na primjeru Nigerije tvrdi da je engleski ondje jedna od jezičnih mogućnosti i praktično sredstvo koje ne ugrožava domaće jezike i kulture. Phillipson (1997) na kritike odgovara određujući jezični imperijalizam kao teorijski konstrukt kojim se objašnjava jezična hijerarhizacija. Otvoreno je i pitanje kako razlikovati jezični imperijalizam od praktične potrebe za zajedničkim jezikom, osobito u znanosti i međunarodnoj komunikaciji.
Povezane natuknice
Izvori i literatura
Bisong, J. (1995). Language choice and cultural imperialism: A Nigerian perspective. ELT Journal, 49(2).
Canagarajah, A. S. (1999). Resisting linguistic imperialism in English teaching. Oxford University Press. Crystal, D. (2003). English as a global language (2. izd.). Cambridge University Press.
Davies, A. (1996). Ironising the myth of linguicism. Journal of Multilingual and Multicultural Development, 17(6).
Ferguson, G. (2007). The global spread of English, scientific communication and ESP: Questions of equity, access and domain loss. Ibérica, 13.
Galtung, J. (1971). A structural theory of imperialism. Journal of Peace Research, 8(2).
Ibrulj, T., Ruf, V., & Perić, Ž. (2026). From visibility to authorship: Generative AI and meaning management in public relations. South Eastern European Journal of Communication, 8(posebno izdanje).
Ibrulj, T., & Zovko-Bošnjak, I. (2023). Lexicon of public relations: Exploring Edward Bernays’ influence on introducing public relations concepts and vocabulary terms. South Eastern European Journal of Communication, 5(posebno izdanje).
Institut za hrvatski jezik. (b. d.). Struna: Hrvatsko strukovno nazivlje. https://struna.ihjj.hr
Joshi, P., Santy, S., Budhiraja, A., Bali, K., & Choudhury, M. (2020). The state and fate of linguistic diversity and inclusion in the NLP world. U Proceedings of the 58th Annual Meeting of the Association for Computational Linguistics (str. 6282–6293). Association for Computational Linguistics.
Phillipson, R. (1992). Linguistic imperialism. Oxford University Press.
Phillipson, R. (1997). Realities and myths of linguistic imperialism. Journal of Multilingual and Multicultural Development, 18(3).
Phillipson, R. (2003). English-only Europe? Challenging language policy. Routledge.
Skutnabb-Kangas, T. (1988). Multilingualism and the education of minority children. U T. Skutnabb-Kangas & J. Cummins (eds.), Minority education: From shame to struggle (str. 9–44). Multilingual Matters.
Tomić, Z. (2016). Odnosi s javnošću: Teorija i praksa (2. izd.). Synopsis.
Tomić, Z. (2023). Enciklopedijski rječnik odnosa s javnošću. Synopsis; Sveučilište u Mostaru.
Tomić, Z. (2026). PR 4.0: Meaning management as the fourth paradigm of public relations. South Eastern European Journal of Communication, 8(posebno izdanje),